Bezvremensko djelo glazbeno scenske umjetnosti više od stoljeća nas oduševljava svojim umjetničkim vrhuncima i općeljudskom porukom. A sada smo ga imali prilike pogledati u kinima Cinestar i to iz Royal Opera Housea u Londonu.
Premijerno izveden davne 1892. ovaj nas balet ne prestaje oduševljavati već više od 130 godina. Snimka kojoj smo svjedočili je iz prosinca prošle godine, a Peter Wright potpisuje produkciju i scenarij kao i koreografiju prema Levu Ivanovu. Autor glazbe je naravno Peter Iljič Čajkovski, a ove godine okruglih je četrdeset godina od legendarnog „čitanja“ iz osamdesetih godina prošloga stoljeća. Priča je poznata i onima koji ne prate pasionirano baletnu umjetnost. Dresselmeyer, mađioničar i tvorac mehaničkih igračaka i satova, bijaše zaposlen u kraljevskoj palači i tada je konstruirao zamku kojom je ubijeno pola mišjega stanovništva. Osveta zle kraljice i mišjega društva bila je strašna – bačena je čarolija na mađioničareva nećaka Hans-Petera koji je transformiran u ružnjikavu lutku, Orašara. Prigoda koja se ukazala ožalošćenom genijalcu pojavila se na božićnoj zabavi priređenoj u domu Drosselmeyerova prijatelja Stahlbauma omogućit će mu da nećaka oslobodi čarolije i pretvori ga u naočitoga mladića. Zapravo to čini Klara, kći gazdina, koja svojom ljubavlju i požrtvovnošću još jednom pokazuje da dobro i svjetlo pobjeđuju zlo i tamu. Koje je bolje vrijeme od blagdanskoga za ovakvu priču? Kraljevski balet ali i cijeli ansambl Royal Opera House, uz mogućnosti koje pruža današnja tehnologija, oduševili su publiku u Covent Gardenu ali i gledatelje koje su putem velikih i još većih ekrana mogli uživati u glazbeno-scenskoj čaroliji, jednoj od onih u kojoj jednako mogu uživati i dobri poznavatelji plesa ali i oni koji se rijetko ili prvi put susreću s baletom. Bilo da je riječ o pas de deuxu ili složenijim kombinacijama, bilo da su u pitanju Pahuljice (ovoga puta bilo ih je čak dvadeset i četiri) ili „masovke“ u kojima sudjeluju deseci umjetnika – dojam je uvijek isti. Briljantno, skladno, umjetnički izražajno. Elementi akrobatike u pojedinim prizorima odigrani su s mjerom i odlično uklopljeni u cjelinu.
Velika je to i zahtjevna produkcija u kojoj se ponovno iskazala Kraljevska opera i jedva čekamo sljedeće baletne, odnosno operne „specijale“ u Cinestaru. Romeo i Julija Prokofjeva ili, pak, Labuđe jezero Čajkovskoga dovoljan su mamac za ljubitelje plesne umjetnosti, a Puccinijeva Turandot ili Valkire velikoga Wagnera privući će veliki broj onih koji poštuju velikane čija slava ili kvaliteta nikada ne blijede. Već sam nekoliko puta istaknuo, uz dužno poštovanje prema filmskom repertoaru u kinu s pet zvjezdica, da su ovo najbolji programi koji se mogu pogledati i poslušati u Cinestaru. Kvaliteta zvuka i slike ovdje dolaze do potpunog izražaja i važna su stvar onima koji iz ovih ili onih razloga ne mogu nazočiti djelima klasične glazbeno-scenske literature u Londonu, Sidneyu, New Yorku ili npr. Zagrebu. Još ću se jednom vratiti na samu izvedbu. Spomenuo sam soliste, odnosno uloge (ne zaboravimo legendarnu Šećernu Vilu), a od nastupa u sjećanju ostaju plesovi – Španjolski, Arapski, Kineski i Ruski, kao i Ples od Mirlitona. Dvosatni spektakl režirao je Peter Jones a za kraj valja zaželjeti da u životu, kao i u umjetnosti, čarolija zla padne i ljubav i pravda pobijede. Dakle, i u životu, a ne samo na sceni. Orašar je prava poslastica koju treba gledati i slušati i ne samo u ovo blagdansko vrijeme.