Dobili smo nasljednika Baby Lasagne – to je možda pomalo neočekivano, barem prema kladionicama, Marko Bošnjak s pjesmom “Poison cake” koji je pobijedio zbrojem bodova međunarodnog žirija (prvi) i glasova publike (četvrti) s ukupno 130 prema svakako nešto jačim favoritom koprivničkim etno-punk-rock bendom Ogenj, koji se zaustavio na 120 bodova, na svoje očigledno razočarenje.
Nakon dvije pomalo dosadnjikave polufinalne večeri, točnije druge i par malih i jednog velikog iznenađenja (i razočarenja izvođaču) – a to je neprolaženje fantastične pjevačice Jelene Radan u finalnu večer s iznimno jakom pjesmom “Salut” (vjerojatno zato što ju je Radan izvodila na francuskom koji je uistinu nama Hrvatima kućni jezik) – finale je večeras bilo izbalansirani prosjek. Od nekoliko izvrsnih izvedbi do nekoliko ispodprosječnih i blesavih (ali odličnih za ubiti oko na par minuta), te nekoliko solidnih, ali neinventivnih i stoga prilično neadekvatnih pjesama za dobar plasman na Eurosongu – došli smo do zlatne sredine. Nije sve bilo tako loše, iako je u nedjelju navečer čak troje izvođača radi gripe završilo na hitnoj što se i čulo u prijenosu (Nipplepeople, Petar Brkljačić i Korina iz skupine Lelek), ali su hrabro podnijeli muku.
U prva dva polufinala glasala je isključivo publika televotingom, a u finalu je išlo na 50:50, žiri i publika. Zanimljivost je da je i ove godine glasao miješani, međunarodni žiri, odnosno nekoliko europskih žirija: Slovenija, Finska, Španjolska i Armenija, plus naši centri. Žiri je u većem dijelu glasao za mladoga Marka Bošnjaka i ispalo je dovoljno za pobjedu.
Za borbu oko finalnih 5 mjesta u igri je bilo desetak izvođača i opet se pokazalo da nikad nije gotovo dok nije gotovo: neki kvazi favoriti su bili etno-punkerski kaos Ogenj, Huljićev estradni vatromet s Magazinom, Nižetićeva podnošljiva verzija jedne te iste pjesme s kojom stalno pokušava do Eurosonga (ali nije da ne zna napraviti cirkus na pozornici), odličan Nipplepeople s nažalost malo manje odličnom (za Eurosong) elektro pop pjesmom, te “profesor” Marko Tolja sa sjajnom pjesmom ali slabog dometa za dobar plasman. Za kraj je tu bila još iznimno zanimljiva etno-folklor skupina Lelek, koja je i u najavi pjesme i u svom polufinalu pjesmu “The Soul of my Soul” pjevala na engleskom i nije odskakala od sličnih pjesama kakve smo već znali čuti na Eurosongovima, no večeras u finalu su nam djevojke priredile super iznenađenje, usred pjesme su počele pjevati na hrvatskom i to poprilično moćan polu-politički tekst i zaista sam mislila da će možda čak i pobijediti. I publika je to nagradila drugim mjesto u televotingu, ali žiri is a bitch.
Moram napomenuti i odličan nastup onoga koji je sve to već prošle godine obavio: Baby Lasagna je otpjevao tri pjesme u predahu za vrijeme glasanja publike među kojima je i naravno “Rim Tim Tagi Dim” na koju je publika “odlijepila”. Oduševljeni pobjednik Marko Bošnjak će imati težak posao upasti u Lasagnine cipele i barem probati obraniti Lasagnino prošlogodišnje drugo mjesto u Baselu, u Švicarskoj (podsjetimo se, 2024. je pobijedio Nemo za Švicarsku) 17. svibnja. Marko od uzbuđenja i nevjerice nije smogao mnogo riječi nakon pobjede, pa je simpatično ponavljao da je mu je ovo životni san koji se ostvario i zahvaljivao se. No, do finala 17. svibnja Marko Bošnjak još mora prijeći prepreku polufinala koje će se održati 13. i 15. svibnja.
Možda pjesma “Poison cake” nije za svačiji ukus, ali je kompleksna, odlično strukturirana pjesma, s različitim stilovima dobro povezana i s mnogo emocija: prvo vrlo tamna, pa vedra (kao dječja brojalica), pa odlazi u trap, vraća se kratko u dark, pa prijelaz u melodičan dio… Scenografija je bila dobro postavljena, skoro kompletno spremna direktno za pozornicu u Baselu. Mora još Marko poraditi na vokalu, na kraju je vrlo teško izveo par tonova gdje je skoro zvučalo kao da urla, ali to je nešto što se bude uz vježbanje dobro popeglalo jer Marko ima jako dobar glas. No, mlad je i ima još vremena da zabljesne u pravom svjetlu. Svakako je posebna i sigurno će biti zapažena, a sad koliko će se sviđati žiriju i europskoj publici… moguće u top 10, čak top 5.
Marko, čiji talent je već dobro poznat publici diljem regije, kaže da je “Poison Cake” nešto potpuno novo za njega: “Pjesma je energična i riječ je o nečemu totalno neočekivanom od mene, kao glazbenika. Mislim da je pjesma višedimenzionalnog značenja i da se svatko može prepoznati u njoj i doživjeti je na svoj način.”.
„Poison Cake“ je glazbena himna osvetoljubivih emocija, ljutnje i želje za pravdom, ispričana kroz snažnu metaforu oduzimanja moći onima koji su zloupotrijebili svoj položaj. Uz to, pjesma nosi ne samo snažnu emociju, već i svoju glazbenu dubinu – njezine nevine melodije kriju mračnu i duboku poruku koja podsjeća da ništa u životu nije onako kako se čini na prvi pogled.
Inače, Marko je 2022. osvojio drugo mjesto na Dori s emotivnom baladom “Moli za nas”, a ove se godine na Doru vratio s potpuno drugačijim zvukom. Jedan je od najdojmljivijih predvodnika glazbenika nove generacije koji neustrašivo kroji trendove na domaćoj glazbenoj sceni. Iako je bio najmlađi natjecatelj Dore, iza sebe već ima bogato glazbeno iskustvo. Marko se sa svojih dvadeset godina može pohvaliti brojnim nagradama i priznanjima od kojih se posebno ističe nagrada Porin za najboljeg novog izvođača. Regionalnu publiku osvojio je sa samo jedanaest godina nastupajući u popularnom TV showu “Pinkove zvezdice”, a nekoliko godina poslije odvažno je počeo graditi samostalnu karijeru i oduševljavati pjesmama.
Marku želimo puno sreće u Baselu.
Na kraju moram spomenuti i naše sjajne voditelje Barbaru Barbie Kolar i Duška Čurlu Čurlića, koji svakom pa i ovom eventu dodaju puno više nego događaj realno ili vrijedi ili zaslužuje. Barbara & Duško, sretni smo što vas imamo. Uz to su bili silno elegantni (Duško), a Barbara je sa svojim odjevnim komadima i kompletnim stylingom mogla slobodno nastaviti do L.A.-ja pa na oscarovski crveni tepih.
Foto: Sergio Cinghiale