David Garrett niti ovaj puta nije zakazao, svojim fantastičnim crossover varijacijama za violinu očarao je publiku u Areni Stožice u Ljubljani, a posebno se dojmila kvaliteta njegove komunikacije s publikom, kojoj je priredio nekoliko iznenađenja koja su prihvaćena s ushitom i odobravanjem.
Posjeta je, vjerujem, bila slabija od očekivane, ne znam koji su su razlozi tome, možda je to cijena ulaznice, manjak promocije ili nešto treće; u svakom slučaju, kao i nogometašima, uvijek je veća motivacija nastupati u rasprodanoj, nego u polupraznoj dvorani/stadionu. Srećom, strah da će nam biti isporučena niža razina kvalitete vrlo brzo je otklonjen – David Garrett je s pratećim bendom bio izuzetno raspoložen i nije nas zakinuo niti za jednu pjesmu, u usporedbi s nekim ranijim nastupima na svojoj svjetskoj turneji “Millennium Symphony 2025”. Odlično posložena pozornica, ukrašena bogatim video zidom na kojem su se vrtile zanimljive animacije, iscječci iz videospotova ili fotografije, dobro uigran bend (posebno razigran bio je basist, čiji je instrument uz Garrettovu violinu bio ključni igrač u formiranju plesnog i zabavnog ugođaja). Publika je brzo odbacila sve ograde jer osjetilo se da su glazbenici spremni isporučiti vrhunski koncertni doživljaj.
Repertoar je, prema očekivanjima, uključivao većinu stvari s albuma “Millennium Symphony” koji je nazvan po tome što su na njemu Garrettove obrade nekih od najpopularnijih pjesama iz ovog tisućljeća. Ono što je posebno zanimljivo je da Garrett odabire stvari koje su zapravo stilski vrlo različite, nije to samo pitki pop, iako je on najviše zastupljen. Koncert je otvorio pjesmom “Seven Nation Army” The White Stripesa, nastavio s “Naughty Girl” Beyonce, pa onda “Moves Like Jagger” Maroon 5; nastavio je s izmjenjivanjem bržih i sporijih stvari, pa smo čuli “Senoritu” Shawna Mendesa i Camile Cabillo, obradu pjesme Harryja Stylesa, “As It Was”, no u prvom dijelu koncerta najbolju reakciju publike imala je “Take Me To Church” Hoziera.
Garrett violinu koristi i kao glavni instrument u klasičnom smislu, ali postoje dionice u kojima violina kratkim staccato dodirima određuje i ritam glazbe, posebno u startnim fazama pjesama. Imali smo u prvom dijelu i kvartetski akustični nastup i tako smo odslušali “Despacito” Luisa Fonsija, a iznenađenje je bila “Mein Herz Nrennt” Rammsteina. Prije pauze dobili smo još jedan veliki hit, odlični “Shape Of You” Eda Sheerana gdje je Garrett odšetao na drugu stranu partera, prolazeći kroz publiku i istovremeno svirajući. Tamo je završio pjesmu u visokom stilu, a zatim smo dobili pauzu. Ona je bila, najblaže rečeno, neobična. Polovicu vremena Garrett je bio glavni akter reklame za prijenosnu kutiju za violinu. Imao sam osjećaj kao da gledam neku TV prodaju. Ovo je jedini dio koji mi se definitivno nije dopao, iako je moguće bio od pomoći za violiniste među publikom. Drugi dio pauze bio je zanimljiviji, vidjeli smo video o tome kako je nastao album “Millennium Symphony”.
Drugi dio koncerta počeo je odmah brzo i žustro s “Blinding Lights” (The Weeknds), pa odličnom “Russian Roulette“ (Rihanna) i onda pjesmom “Survivor” (Destiny’s Child). I ovdje je bilo par iznenađenja (“The Loneliest” Maneskina), no najbolje je zvučao mini medley u kojima su se našle “Smells Like Teen Spirit / Walk This Way / Smooth Criminal / The 5th (Beethovenova simfonija)”. Ovdje je pak bubnjar otišao za novopostavljeni set bubnjeva na drugom kraju partera, a Garrett je dobar dio završnice koncerta proveo svirajući među publikom. Naravno, svi su bili oduševljeni, a Garrett je pozivao publiku da se slobodno približe, u nekim momentima na manje od 2 metra, bez ikakvog osiguranja.
Službeni dio koncerta završava uz “Titanium” (David Gueeta i Sia), te “Shake It Off” (Taylor Swift) – izlazi s pozornice uz ovacije publike i brzo dobivamo prvi bis, za koji odabiru “Welcome to the Black Parade” My Chemical Romance i onda za drugi bis savršeno biraju – “Viva la Vida” (Coldplay), gdje je i publika mogla pjevati. Garrett je i uživo pokazao zašto ga smatraju jedinstvenim crossover izvođačem koji pomiče granice između ozbiljne i popularne glazbe i otvara nove dimenzije.
Da zaključimo – izvanredan, profesionalan nastup s odličnom komunikacijom i vrhunskom produkcijom. Doduše, što drugo očekivati od izvođača koji iza sebe ima već 17 albuma, čijih je pet klasičnih albuma zaredom doseglo broj 1 na top ljestvicama, a nagrađen je hrpom platinastih i zlatnih ploča, uz 5 milijuna prodanih CD-a i 5,6 milijardi streamova diljem svijeta. Nadam se skorom viđenju i kod nas, zagrebačka publika to također zaslužuje.
Foto: Anna Radošić