Damiano David, najpoznatiji kao frontmen rock benda Måneskin, objavio je debitantski solo album nazvan “FUNNY little FEARS.” Albumu su prethodila 4 singla od kojih je prvi bio “Silverlines”, a posljednji “Voices”, objavljen 2. svibnja ove godine.
Singlovi su pokazali da David za svoj prvi solo projekt odstupa od (glam) rock persone koju je gradio s Måneskinom poslijednjih nekoliko godina te ulazi u laganiju i poletniju pop eru nadahnutu retro estetikom i osobnim propitkivanjem. U nedavnom intervjuu za NME, David je rekao da se zadnjih nekoliko godina svoje karijere osjećao “nesretno i nefokusirano”, što i nije teško zamisliti znajući kakav je turbulentan i brz put do vrha imao mladi talijanski bend (koji je trenutno na pauzi). Možda zato nije niti čudno da je David za svoj prvi solo projekt odabrao krenuti u potpunom novom smjeru.
Prije svega, vrlo je jasno da je “FUNNY little FEARS” pop album. Fanovi koji se nadaju distorzivnim gitarama i glam seksipilu bit će razočarani. Iako mu je rašpav glas i dalje vrlo jasno prepoznatljiv, David se na njega ne oslanja toliko koliko na konstrukciju kvalitetnih pop pjesama i izražaj emocija kroz osobne tekstove.
Dalje, ovo je vrlo dramatičan album. Od pop hitova kao što su “Born With a Broken Heart” i “Voices” preko klavirskih balada kao što je “Sick of Myself” do pjesme “Silverlines” koja bi bila savršena kao tema za neki budući filma o Jamesu Bondu, albumu svakako ne nedostaje dinamike. Vrlo su jasni utjecaji pop hitova 50-ih, 60-ih i 70-ih te bendova kao što su Beatlesi i ABBA. “Vesele” su pjesme obojane u čiste pastelne tonove, dok su one tužnije zaista melankolične.
Album je mjestimično preintenzivan, lagano zagušen dramatičnim Davidovim samopronalaskom, kako umjetničkim tako i osobnim. Izražavajući ranjivost i očito veliku količinu osjećaja koji su se skupljali posljednjih nekoliko godina, David kao da je pomalo zaboravio disati. Znajući javni dio priče njegova turbulentnog rasta u zvijezde, u tome nema ništa čudno, no ovaj je album “previše” čak i za mene, koja inače živim za melodramu i vrlo intenzivnu umjetnost.
Na albumu ima nekoliko zaista prekrasnih dijelova. “Next Summer” i već spomenuta “Sick of Myself” divne su i melodične, a posebno me se dojmila pjesma “Tangerine”. “Born With a Broken Heart” na repertoaru mi je otkad je izašla, a uz nju ću vjerojatno dodati i “Zombie Lady” koja joj je u konstrukciji i osjećaju vrlo slična. Ipak, albumu ne mogu dati više od ove ocjene.
“FUNNY little FEARS” je dobar, čvrst, melodramatičan, na momente preintenzivan, no generalno nikako neslušljiv, međutim, nešto na njemu ne sjeda kako treba. Čini se kao da David, bez obzira na osobnost koju iznosi u pjesmama, ni sam nije potpuno siguran u smjer vlastitog umjetničkog kretanja. Djeluje lagano izgubljeno u pronalasku svog kreativnog izražaja. Na tragu je pronalaska, možda, no svakako ne potpuno tamo.
Ovaj album ipak pokazuje da David ima i više potencijala nego samo onog klasične rock zvijezde. On eksperimentira i traži samog sebe kroz estetiku koju prije nije istraživao. I čini to na vrlo otvoren način. Tako da, ovo svakako nije album koji se može nazvati inovativnim na globalnoj skali, no za Davida je vrlo zanimljiv novi pravac.
