DISCLAIMER: Očekujte apsolutno subjektivnu recenziju pisanu od strane fana Oasisa. Ali sve što ćete pročitati bit će apsolutna istina.
Krajem kolovoza 2024. godine Oasis su se digli iz mrtvih. Dogodilo se ono što nijedan fan nije očekivao niti se usudio sanjati. Dva brata zakopala su ratnu sjekiru i najavila prvu veliku povratničku turneju u UK i Irskoj koja je, naravno, bila rasprodana u roku od nekoliko sati. Trebalo je ravno pet minuta da otvorimo grupni chat nazvan “Definitely Not Maybe” i podijelimo vijest te kažemo samo jedno: “Idemo!”. Znali smo da će biti teško doći do ulaznica, ali računali smo da nas je nekoliko i da će netko uspjeti. Sreća nas je pomazila i spojila s urednikom ovog portala koji je preko lutrije osvojio mogućnost pre-salea i long story short – nas troje smo se zaputili u Manchester. Bilo koji koncert bi bio super, ali prvi koncert u njihovom rodnom gradu, tamo gdje je sve počelo, ipak je stepenica više.
Na dan koncerta cijeli grad je bio preplavljen fanovima koji su stigli sa svih strana svijeta. Bendovske majice i nezaobilazni bucket hats zavladali su ulicama Manchestera. U pubovima Northern Quartera Oasis je svirao s razglasa kao da se radi o državnom prazniku, a novi mural posvećen braći Gallagher dočekao nas je na izlazu iz autobusa. Redovi za službeni merch protezali su se po desetke metara; najobičnija majica 40 funti, one s tri slavne crte i do 80. Nitko se nije bunio, činilo se po punim vrećicama. U Heaton Park stigli smo oko 17h i tamo nas je već dočekalo 20-ak tisuća fanova. Predgrupe su bile Cast i Richard Ashcroft (The Verve). Možda bi bilo idealnije dati šansu nekom mladom bendu, ali realno, Richard je publiku zagrijao sa svojim hitovima “Bitter Sweet Symphony” i “The Drugs Don’t Work” koje su zvučale kao himne jednog izgubljenog vremena.
I onda točno u 20:15h, kako je i najavljeno, na pozornici su se pojavili Liam i Noel. S rukom u ruci. Dva boga brit popa koja se nisu popela zajedno na stage još od onog zloglasnog incidenta 2009. kad je Liam, navodno, mamuran i bijesan, pogodio Noela šljivom i slomio mu gitaru, što je bio zadnji čavao u lijes tog razdoblja Oasisa. Noel je otišao. Bend se raspao. Fanovi su godinama molili, nadali se, gubili vjeru… sve do sad. Te ljetne noći, 11. srpnja 2025., pred više od 75.000 ljudi, braća Gallagher ostavila su iza sebe 16 godina gorčine. OK, tehnički su to napravili tjedan dana ranije u Cardiffu, ali to je bilo zagrijavanje, Manchester je bio glavni čin.
Iskreno, prvih pola sata sam bila uvjerena da moje (39-godišnje) tijelo nije spremno na toliko guranja, skakanja i pjevanja u glas. Ali ljudi su prilagodljiva bića. Nas troje, koji smo ih slušali još od ranih 2000-ih, smijali smo se od uzbuđenja kao djeca. Nisam mogla vjerovati da smo stvarno tamo, u srcu Manchestera, svjedoci nečeg što ćemo prepričavati kad ostarimo. Status Oasisa ovdje je religijski. Biblijski. Posebno me iznenadilo i oduševilo koliko je bilo mladih ljudi koji su bend počeli slušati tek nakon raspada i nisu ni sanjali da će ih imati priliku vidjeti uživo. I ja sam mislila da mi je najbliže njihovom nastupu bio koncert Noela & Flying Birdsa 2016. u Tvornici kulture. Bio je to koncert za pamćenje, ali Heaton Park je sad moj broj jedan. I srušio mi je čak i Pearl Jam s trona. Istina, uspoređujem dva neusporediva benda, bar glazbeno, ali Oasis je narodski bend i to se osjetilo. Makar cijene nisu baš bile narodske. Od 150 funti do nekoliko stotina funti koliko su se penjale cijene ulaznica zbog zloglasnog “dynamic pricing” tj. ponude i potražnje. Iako, kladim se da bi svatko, tko je jučer bio u Heaton Parku, rekao da je vrijedilo svakog penija iliti centa. Jer osim atmosfere, bend zvuči odlično, Liamov glas je bez greške, a vrhunski zvuk je to sve popratio kako treba.
Set lista nije bila iznenađenje. Bila je ista kao i u Cardiffu i vjerojatno će do kraja turneje zadržati taj popis pjesama. Iako su ispustili neke meni drage pjesme, poput “Stop Crying Your Heart Out” i “She’s Electric”, set lista je pomno sastavljena, a na kraju su na bisu odsvirali najveće hitove “Wonderwall”, “Champagne Supernova”, “Masterplan” i “Don’t Look Back in Anger”. A “najboljem nogometnom treneru”, kako je Liam nazvao Pepa Guardiolu koji se našao u publici, posvetio je pjesmu “D’ You Know What I Mean”. Ako su neki i sumnjali, ili još sumnjaju, da braća ovo rade za novac i da pomirdbe zapravo nema, to se na pozornici rasplinilo kad se Liam naklonio bratu.
Za razliku od Cardiffa, Liam je bio puno pričljiviji, a za kraj se zahvalio “predivnim ljudima u publici kojima to dovoljno ne govori”. Za kraj, ovo nije bio samo koncert – ovo je bilo za povijest.
View this post on Instagram
Set lista:
Hello
Acquiesce
Morning Glory
Some Might Say
Bring It On Down
Cigarettes & Alcohol
Fade Away
Supersonic
Roll With It
Talk Tonight
Half the World Away
Little by Little
D’You Know What I Mean?
Stand by Me
Cast No Shadow
Slide Away
Whatever
Live Forever
Rock ‘n’ Roll Star
Bis:
The Masterplan
Don’t Look Back in Anger
Wonderwall
Champagne Supernova
Piše: Marta Stupin
Foto/video: Marta Stupin