U Zagrebu se u nedjelju, 20. srpnja dogodila prava eksplozija zvuka i energije zvana Skunk Anansie. Bome je Šalata tutnjala, a tako i treba kada dolazi ovaj ludi, obožavani bend.
Javna je tajna da se londonska četvorka Skunk Anansie i Hrvatska jako vole. Od njihovog prvog, totalno ludog nastupa u klubu Jedinstvo (Močvara) 2010. kada je pjevačica i frontwoman (s naglaskom na frontwoman) izjavila da joj “nije jasno kako do sada nismo kod vas nastupali..”. U godinama kasnije bend je to obilato nadoknadio, a ni koncert na Šalati nije bio iznimka. Osim što se Šalata pekla kao u paklu od nesnosne vrućine, to se žarilo na sve strane od energije i rifova.
Večer je počela uz predgrupu Tigress – dobar, čvrst bend koji je imao samo malo problema s intonacijom na prvih par taktova, no ubrzo su se poštimali, a je bio problem monitoring ili sam bend teško je znati. Kasnije je sve bilo u redu. No, moramo spomenuti i to da je zahvaljujući toncu bend bio puno pretih u odnosu na Skunk Anansie. Znamo da je to uobičajena praksa, ali je ipak ovoga puta to bilo malo prejako izraženo, razlika je bila prevelika. Nije baš bilo korektno prema Tigress.

Šalata je već bila dupkom puna, a publika je bila totalno šarolika – koliko je bilo “starije garde” toliko i skroz mladih, dakle prilično izbalansirana publika koja je napravila sjajnu atmosferu i oduševljeno pratila svaku akciju koju je izmislila Skin. Drugim riječima – točno kako smo i očekivali. Bend je započeo koncert s “This Means War”, a slijedila je “Charlie Big Potato” – iako je otvaranje bilo zaista super, ne možemo se oteti dojmu da bi bilo bolje da su pjesmama zamijenili mjesta jer je nekako, nama, “Charlie Big Potato” bolja za otvaranje. Ali, već s trećom “Because of You” i petom “I Believed in You” Šalata je krenula vrijati. I kako su se nizale pjesme, cijeli koncert je bio pun energije, bend je bio uigran i žestok (standardno žešći nego na studijskim snimkama), a setlista jako dobro izbalansirana miješajući nove pjesme i stare hitove. Šteta da još za kraj nisu ubacili i “Lately”, to bi bilo zakucavanje…
Zvuk je generalno bio odličan, kompaktan, možda je na nekim mjestima matrica bila mrvicu preglasna, ali to može biti i stvar benda/ukusa/ton majstora, no, to su već finese. Skin je prštala od energije, očekivano. A onda, opet očekivano, kratko aktivistički podržala sve različitosti, bez obzira na boju kože, seksualne orijentacije… Da si sto puta u depresiji, trebaš samo otići na koncert Skunk Anansie i doslovno zaboraviš sve barem na ta dva sata.

Dok smo mi ludovali na Šalati, druga publika je ludovala u Imoli na koncertu rock giganata AC/DC, a Skunk su to prenijeli i u Zagreb: na sredini bisa su izveli “Highway to Hell”, a glavni riff je poslužio kao podloga za predstavljanje članova benda. Skin je potom maestralno, na svoj način, nastavila s prvom strofom i refrenom. Pa tko je usput pratio povremeno na mobitelima storyje i objave ekipe iz Imole imao je dojam da smo svi povezani na jednom koncertu.
Skunk Anansie je koncert zaključio s “Lost and Found” i “You’ll Follow Me Down” i koncert je završio, a već se pitamo kad se doći opet. Da nije bila u pitanja Šalata (s limitiranim vremenom sviranja koncerta) imali smo dojam da možemo i bend i mi ovako cijelu noć.

Set lista:
1. This Means War
2. Charlie Big Potato
3. Because of You
4. An Artist Is an Artist
5. I Believed in You
6. Love Someone Else
7. God Loves Only You
8. Hedonism (Just Because You Feel Good)
9. Shame
10. Twisted (Everyday Hurts)
11. Weak
12. Animal
13. I Can Dream
14. Tear the Place Up
Bis:
15. Secretly
16. Cheers
17. Highway to Hell (AC/DC cover)
18. Little Baby Swastikkka
19. Lost and Found
20. You’ll Follow Me Down
Pišu: I. F. i Anastazija Vržina
Foto: Matea Marušić