Još je prošlo ljeto Róisín Murphy trebala nastupati u Šibeniku, pa se koncert otkazao, ali ovaj put je dovođenje bilo uspješno.
Na tvrđavu me vukla više znatiželja nego oduševljenje, uglavnom zato jer sam već slušala Róisín, na dočeku 2023. godine u Šibeniku. Tad mi se njen nastup nije previše dopao. Izgledala je nezainteresirano, kao da samo odrađuje nastup. Nije čak ni čestitala Novu godinu. Je li to zato što je koncert bio otvorenog tipa, zato što je bilo hladno ili zbog nekog stotog razloga, ne znam, ali taj mi je nastup splasnuo uzbuđenost oko njenih budućih koncerata.
Zbog svega toga, na koncert sam došla bez očekivanja, a znate kako kažu – kad ne očekuješ ništa, ne možeš se razočarati. Ali na kraju ne da me nije razočarala, nego je napravila odličan koncert. Da malo oslikam atmosferu, koliko već dugo idem na koncerte na Tvrđavu još nisam vidjela da baš nitko u publici ne sjedi, već su svi stajali od početka do kraja koncerta.
Róisín je pojava koja plijeni pažnju. Postoje glazbenici koji se vole presvlačiti za vrijeme nastupa, postoje oni koji se izrazito vole presvlačiti, a postoji i Róisín Murphy. Imala je drugačiju kombinaciju za doslovno svaku pjesmu, pa smo na temelju hrpice odjeće koja se stanjivala sa strane od pozornice mogli procijeniti koliko će još trajati koncert. Da nabrojim neke: predimenzionirani šareni ogrtač, poslovno odijelo sa sunčanim naočalama, poslovno odijelo s cilindrom na glavi, veo, nešto što je podsjećalo na kokoš, futuristička špičasta suknja i još više stvari koje ne znam ni opisati. Zato je pauze između pjesama, koje neki iskoriste za popiti vodu, ona iskoristila za presvlačenje.
Nije izgled jedina ekstravagantna stvar u nje, već cijeli scenski nastup. Izdvojit ću opet neke detalje večeri. Svi smo vidjeli da izvođač tu i tamo siđe s pozornice među publiku. Ali Róisín tu ne staje, nego je zagrlila svaku osobu u prvom redu, a usput i bacala selfieje cijelo vrijeme pjevajući. Simpatično, moram priznati, i potpuno u suprotnosti s nastupom za spomenutu Novu godinu. Također, dobra su ideja bile kamere postavljene po pozornici, čija se slika povremeno projecirala na veliko platno, pa bi dobili uvećane slike ostalih glazbenika na pozornici, koje su podsjećale na spotove iz 90-ih (umnožavanje likova, lomljenje slike i kašnjenja, puno boja), ili bi Róisín uzela kameru u više navrata, okrenula je prema publici, pa bi na neki način i mi sudjelovali u vizualnom identitetu koncerta. U ovom slučaju, ekstravagntan je dio bio kad je Róisín počela jesti jednu od tih kamera, pa je veliko platno prikazivalo njene zub, jezik, resicu i na kraju crninu kad je do kraja obujmila kameru. Nisam zubarica, ali mogu reći da ima lijepe zube.
Veliki sam dio posvetila neglazbenom dijelu koncerta, ali to sam morala jer kad se radi o Róisín, nastup i glazba igraju gotovo pa ravnopravnu ulogu. Tu isto nemam što zamjeriti. Posložila je dobru setlistu, sa svim najvećim hitovima, a nije zaobišla ni svoju fazu u Moloku. Započela je s “Pure Pleasure Seeker”, a u kasnijem dijelu koncerta su na red došli “Time is Now” i “Sing it Back”. Moguće je da su joj te pjesme dosadile s obzirom koliko ih izvodi, pa se odlučila malo zabaviti s njima i izvesti ih potpuno drukčije nego po studijskoj verziji. “Time is Now” je bila izvedena uz pratnju minimalističke elektroničke glazbe, a i njen je glas zvučao nježnije, tako da je sve bilo jako elegantno. “Sing it Back” je izmijenila još i više, do te mjere da nismo čuli ni refren. Publika je već krenula pjevati “bring it back”, kad je pjesma krenula u drugom smjeru.
S druge strane, svoje autorske pjesme nastale nakon raspada Moloka otpjevala je, iako i dalje uz zavodljivu elektroničku pozadinu, puno sličnije originalnim verzijama. Dobar je primjer moja najdraža pjesma “Incapable”, koja je započela gotovo isto kao i original, a onda ju je nadogradila instrumentalnim dijelom i još snažnijim vokalnim dionicama. I da, dok je to pjevala, imala je u ruci ružu koju je više puta zagrizla, a latice pjunula prema publici. Teatralno, ekstravagantno, zabavno.
Kad se povukla s pozornice, unatoč što sam donekle promijenila mišljenje o Róisín nabolje, još sam nekako bila uvjerena zbog tog njenog zadnjeg nastupa u Šibeniku da se neće vratiti na bis. I ponovno me razuvjerila. Ne da se vratila, nego je skroz ubila. Nisam sigurna što je otpjevala, bio je to miks “Forever More” i još jedne pjesme, ali taj se bis razvukao na skoro 20 minuta i svaka je minuta apsolutno vrijedila. Bio je to vrhunac večeri, potpune ekstaze publike.
Mogu zaključiti da je odlazak na koncert bio pun pogodak. Róisín je pokazala da zna zabaviti publiku, a i bilo je zanimljivo čuti izvedbu njenih pjesama uživo koje su imale puno više elektroničkog toucha. Tako da je Róisín bila odličan nastavak koncertnog tjedna, nakon što sam prekjučer slušala Royksopp, možda i najbolji koncert sezone. Róisín ih nije nadmašila, ali nije ni previše daleko od njih. Sad mogu reći da ću rado otići na idući koncert nađe li se u blizini. Do idućeg puta.
Setlista:
Pure Pleasure Seeker
Dear Miami
Simulation
Overpowered
Coocool
Universe
You Knew
Time Is Now
Incapable
Somethingmore / Let me Know
Sing It Back
Replicate
Ramalama
Bis: Forever More / HitParade
Piše: Martina Višković
Foto: Ivor Bulat