U Cinestar kinima se prikazuje jedan jako zgodan “božićni” film, debi komičara i autora Aziza Ansarija “Dobra karma”. Nije to baš božićni film u klasičnom smislu, ali nekako baš paše u ovo predblagdansko vrijeme jer ima pomalo “nebesku” temu. Keanu Reeves je uskočio u drugačije cipele od onih opako akcijskih u kojima ga viđamo posljednjih godina (John Wick!).
U “Dobroj karmi” on ima (jako mala) krilca i zadatak da bude anđeo čuvar svim vozačima koji tipkaju na mobitele. A tih ima toliko da priprosti i smotani Gabriel (njegov lik) jedva stiže sve to popratiti. Budući da je to low-key anđeoski posao, Gabriel smatra da to nisu ozbiljna zaduženja (ergo krilca s kojima ne može letjeti), a silno si želi napredovati tako da čini značajnija dobra djela ljudima. Gabriel puno pomaže jednostavnom, radišnom i siromašnom američkom Indijcu Arju (odličan Ansari) koji usprkos svom trudu i radišnosti ne uspijeva živjeti pristojan život i zaraditi za osnovne potrepštine. Malodušan i razočaran promatra lagodan život bogatog kapitalista Jeffa (vrlo dobar i zabavan Seth Rogan) i pomišlja na samoubojstvo. Gabriel mu silno želi pomoći nadajući se da će pri tome zaraditi prava krila, no u prevelikoj želji napravi katastrofalni kaos. Trio fantastikus neočekivano ostvari međusobni odnos jer Arj i Jeff zamijene mjesta, a Gabriel bude protjeran od anđela. U nastojanju da razriješe zbrku i sve stave na svoja mjesta, trio se sprijatelji. Pri čemu Ansari prikazuje (još jedan) kut filma (o ostalima kasnije): da ne moramo baš uvijek sve sami rješavati, te da prijatelji zlata vrijede.
Više vam nećemo otkrivati, jer je premisa jako zabavna, no Ansarijev scenarij malo škripi. Dobro zamišljeni “mali film” je istovremeno i laka komedija te ozbiljna rasna i socijalna kritika američkog društva, što funkcionira upravo toliko da vam film bude dobar, ali i jednom i drugom nešto nedostaje da bude odličan. Humor je ponekad preblag, a kritika preoprezna ili prekomplicirana, no to ne umanjuje cjelokupni feelgood štih filma. Ansari se jako potrudio da i u filmu (osim u njegovom drugom autorskom materijalu) priča ne bude plitka zabava i doista nije. Režiju je odlično odradio, kao i glumu.
Kemija između trojce glumaca je odlična, a Keanu, u onakvoj smotanoj i “dum-dum” (Gabrielov opis za pomalo tupastog čovjeka) ulozi doslovno diže i drži film visoko. Slobodno mogu reći da je Keanu najsvjetlija točka filma. Drugim riječima, odlično se snašao u posve drugačijoj roli, što samo potvrđuje njegov glumački kapacitet, ukoliko nam to do sada nije bilo kristalno jasno. Više nego dobrodošlo osvježenje u Keanovom filmskom opusu.
U filmu je zanimljivo je i to kako je Ansari izblendao rase u likovima, u tolikoj mjeri da to uspijeva u “Dobroj karmi” kao u rijetko kojem filmu posljednjih godina. Ne samo da nije negativno uočljivo (kao kada filmaš to pretjerano naglašava i gledatelja “bode u oči”), nego je prikazano kao najprirodnija stvar na svijetu. U filmu ima još nekoliko uspjelih likova drugih rasa: afroameričkih (Elena, Arjev ljubavni interes – jako dobra Keke Palmer), latino (nekoliko likova) i istočnjačkih (Gabrijelova “šefica”, glavni anđeo Martha, u interpretaciji Sandre Oh).
Neupitno je da je Ansarijev mindset prenošenje dobrih vibracija i pozitive ljudima čak i kada te stišće teška negativa, i to je s ovim filmom u cijelosti uspio: nema lika koji nam nije simpatičan, pa čak i oni koji nam ne bi trebali biti. Ansari pokušava u svakom naći ono zrnce dobrote – što je uistinu ono što je ovom nesretnom svijetu u današnje ružno doba itekako potrebno.