“Radna skupina” (“Task”) nova je HBO-ova uzdanica proizašla iz pera Brada Ingelsbyja, dosad najpoznatijeg po “Mare iz Easttowna”. Ta je miniserija prošla odlično i kod gledatelja i kod kritike, možda ponajviše zbog sjajne Kate Winslet u ulozi umorne detektivke. Njena izvedba pribavila joj je brojne nagrade, uključujući i Emmyja za najbolju žensku glavnu ulogu. Naravno, trop izmučenog detektiva koji rješava zločine u malom mjestu nije novost, ali je zato emocionalna slojevitost likova i cjelokupna atmosfera pokazala da Ingelsby itekako zna izvući najbolje iz glumačke i snimateljske ekipe.
Sve najbolje iz “Mare iz Easttowna” Ingelsby je prenio i u “Radnu skupinu” – kriminalističku priču, malo mjesto, emocionalnu dubinu i izvrsne glumce, predvođene Markom Ruffalom. No, sličnost staje na tim općenitim odrednicama. Ingelsby se nije trudio napraviti repliku Mare, već je stvorio ambiciozniju priču nego ranije. U prvoj epizodi upoznajemo Toma Brandisa (Mark Ruffalo) na FBI-ovom štandu na sajmu poslova. Ondje se nalazi jer je uzeo pauzu od zahtjevnijih terenskih zadataka kako bi mogao provariti obiteljsku tragediju koja ga je zadesila. O čemu je točno riječ ne saznajemo odmah, ali nategnuti odnosi s kćeri Emily i praznina velike obiteljske kuće daju neke nagovještaje. U međuvremenu se uvode likovi Robbieja Prendergrasta (Tom Pelphrey) i Cliffa Browarda (Raul Castillo), dvaju smetlara koji ne kupe samo smeće, nego i novce iz kuća koje pripadaju “Tamnim srcima”. To je motociklistička banda s monopolom na prodaju droge u tom području, a zarađeni novac drže u tim kućama. Robbie i Cliff već imaju niz uspješnog orobljavanja Tamnih srca zahvaljujući insajderskim informacijama, no stvari ozbiljno krenu po krivu nakon jedne pljačke. Rezultat je nekoliko mrtvih, oteto dijete i 12 kilograma droge koja se hitno mora utopiti.
Policija već neko vrijeme prati tu seriju pljački, ali nakon ove nesreće uključuje se FBI kako bi spriječio daljnju eskalaciju te oformljuje radnu skupinu. Na njeno čelo nevoljko je postavljen Tom Brandis, a dodijeljeno mu je još troje žutokljunaca: Lizzie Stover, Aleah Clinton i Anthony Grasso. Od početka je jasno da se radi o trima posve različitim karakterima i da neće nimalo olakšati Tomu Brandisu balansiranje između poslovnog i privatnog života.
Serija u svojih 7 epizoda daje vremena smještanju i razvoju likova, bez žurbe da prečestom akcijom zakvači gledatelja za ekran. Ta uobičajena nužnost akcije je dvosjekli mač jer iako može biti atraktivna, ako nam nije stalo do likova koji u njoj sudjeluju, postane zamorno gledati makljaže koje u suštini nemaju radnju. Ali zato kada dođe do pucačine i tuče u “Radnoj skupini”, ulozi su puno veći jer sudbina likova budi interes. Kod toga zaslugu osim glumaca moraju preuzeti i pisci scenarija/redatelji koji su vrlo životno izgradili svijet serije. Tu najprije mislim na postepeno izlaganje povijesti i osobnosti likova. Pomalo je banalan primjer, ali pogledajte samo kako saznajemo za svećeničko podrijetlo Toma Brandisa. Na sajmu poslova pristupa mu svježi diplomac iz površne radoznalosti jer zna da nije završio fakultet blizak s FBI-ovim poljem. Brandis mu pak odgovara da ako ga zanima neka se svejedno prijavi jer u FBI-u rade ljudi iz najrazličitijih područja. On je sam, objašnjava Brandis, prije posla u FBI-u bio katolički svećenik. Vjerojatno nema prirodnijeg okoliša da saznamo tu crticu o Brandisovoj prošlosti, što čini čitavu situaciju toliko uvjerljivom da je možda i ne zapazimo na prvu. A usporedite to sad sa scenama gdje se, u nedostatku vremena i maštovitosti pisaca, prijatelji „spontano“ prisjećaju starih priča navečer uz piće. “Radna skupina” ne poseže za takvim ekspozicijama, nego pozadinu smisleno integrira u priču, pa onda iskrsne točno kad treba, dajući likovima spomenutu životnost.
Ako je lajtmotiv “Mare iz Easttowna” bila tuga, onda je u “Radnoj skupini” to ljutnja, ako ne i bijes. Zanimljivo je koliko se različito likovi nose s takvim osjećajima, a što je prikazano tako dobro da bi se “Radna skupina” bez problema mogla klasificirati, uz kriminalističku dramu, i kao psihološka.
Čini mi se da je serija globalno prošla malo ispod radara, ali oni koji su je pogledali uglavnom imaju samo riječi hvale. S obzirom na zaokruženu priču, mislio sam da će završiti na prvoj sezoni kao i “Mare iz Easttowna”. HBO se očito nije složio, vidjevši potencijal i za daljnji nastavak priče. Vijesti su objavljene prije koji tjedan, pa se o drugoj sezoni ne zna puno više od toga da će se vratiti Mark Ruffalo. Ostaje vidjeti hoće li uspjeti zadržati kemiju prve sezone.
Kad smo već u pogledu u budućnost, ona će biti neizvjesna za HBO. Naime, itko tko je otvorio vijesti posljednjih dana mogao je naletjeti na informaciju da je Netflix za nevjerojatnih 82 milijarde dolara kupio Warner Bros. HBO je zadržao identitet kad ih je kupio Warner Bros, vjerojatno će ga zadržati i sad, no najveće je pitanje kako će kupnja utjecati na dugoročnu strategiju proizvodnje serija. Netflix ima strahovito bogatu produkciju, zna se tu naći i štogod kvalitetno, ali većina sadržaja je uglavnom za „mozak na pašu“. S druge strane, kad bi izronila slova HBO iz analognog snijega, znali bismo da nas čeka nešto dobro. “Obitelj Soprano”, “Žica”, “Deadwood”, “Igra prijestolja”, “Pravi detektiv”, “Naslijeđe”, samo su neki od kultnih naslova koji su ostavili neizbrisiv trag u svijetu serija, a i šire. Nadajmo se da će pod okriljem Netflixa HBO zadržati kvalitetu sadržaja, koju “Radna skupina” dokazuje kao najnoviji dodatak HBO-ovom katalogu. Iako, nije previše utješno da je i Netflixova produktivnost u opadanju jer se takav model poslovanja više ne pokazuje održivim (završna sezona “Stranger Things” koštala je npr. vrtoglavih 400 milijuna dolara). Jedina svijetla stvar u smanjenju novih izdanja te češćem otkazivanu serija jest u tome što obično kada pati kvantiteta, fokus se premješta na kvalitetu. Živi bili pa vidjeli.
