Godina je 2005. Godina pokušaja vjerskih zabrana koncerta. Marilyn Manson dolazi u Hrvatsku po prvi put. U tom trenutku sam bio 18-godišnji klinac sa položenom maturom, sretan zbog upisa na fakultet, usred najdužeg ljeta u životu i zelenog svjetla roditelja da odem s prijateljima na Mansonov koncert u Puli. Prvi veliki koncert, prvi novinarski izvještaj, prvi tekst ikad objavljen (PlaNET magazin, 2005.) Na Mansonov 57. rođendan izvlačim ovaj izvještaj kao tekst koji je godinu kasnije moj prvi urednuk Krešo Blažević dobio na uvid. Kvalifikacija za prvi stalni glazbenonovinarski angažman. Objavljujemo ga ususret novom ukazanju u Hrvatskoj 16. srpnja gdje se ne očekuje ništa novo 21 godinu kasnije, a možemo reći da tradicije čuvamo:
„Protiv svih bogova“, a posebno manipulativnog svećenstva, kralj groteske Brian Warner iliti Marilyn Manson, padom crnog zastora izašao je iz tame pozornice prvi put pred Hrvatima i pokazao novo značenje za riječ spektakl. Brojne peripetije, zavrzlame s Crkvom i medijske žaži ipak nisu 22. kolovoza uspjele spriječiti koncert u pulskom amfiteatru u sklopu svjetske turneje Against All Gods. Marilyn Manson je karnivalesknim performansom dignuo arenu, ali i brojne uplašene kršćane na noge na nezapamćen način.
Za spas duša koncertnih grešnika i protiv ‘sotone u areni’ danima se okupljalo u ckrvi, podigla se medijska prašina i do večeri prije dok nismo na RTL-u i HRT-u dobili konačnu potvrdu nismo znali hoćemo li prvi puta u Hrvatskog gledati performera kojeg obožavaju mrziti. Ovi su mediji prenosili njegove izjave za Večernjak: „Ljudima je najlakše zabraniti ono čega se boje. Strah je najveći čovjekov neprijatelj. Nevjerojatno je da se ljudi uplaše jednog čovjeka, no to dovodi do zaključka da im ja poljuljam stavove oko svega u što vjeruju. U što onda oni to vjeruju?! Čini se kako im je vjera slaba.“
Fanovi iz svih krajeva lijepe naše, ali i širih područja izvan granica počeli su s okupljanjem u ranim poslijepodnevnim satima u nadi da će uspjeti «škicnuti» u arenu za vrijeme tonske probe, no uzaludno. Puni entuzijazma, euforije i alkohola raspravljali su satima o tome kakav će koncert doista biti i pokušavali su odgonetnuti koje će pjesme Manson izvoditi. Atmosfera je bila neočekivano topla, prijateljska te nabijena pozitivnom energijom bez ikakvih ekscesa prije samog početka nastupa. Uz poprilično jake sigurnosne postavke. Već oko 18 sati fanovima je dopušten ulazak u arenu uz strogu trostruku kontrolu redara koji nisu dopuštali unošenje ikakvih dodataka poput uređaja za snimanje ili pak nakita kao što u popularni killeri (kožni nakit s metalnim bodljama). Ukoliko je kod nekog detektiran (doslovce) fotoaparat ili killer, bio bi oduzet dotičnoj osobi bez mogućnosti povratka. Pa, ´ko voli, nek´ izvoli! A ipak, neki su fotiće uspjeli prošvercati.
Između 21 i 22 sata, crni zastor je napokon pao i iz ogromnog oblaka dima, sa svjetiljkom u ruci (Lucifer= Svjetlonoša), napokon je izašao Manson u pratnji svog benda i stagea koji je bio replika scene iz najnovijeg singla i spota “Personal Jesus” (obrade Depeche Modea; izvorno Johnny Cash). Već pri prvim zvucima basa zavladala je opća euforija, ali nipošto kaos, te se u prvim redovima doslovce nije moglo kretati ili disati; kako od inertne mase, tako od uzbuđenja. Manson je nastup započeo pjesmom “LoveSong”, a nastavio bez prekida dobro poznatim hitovima koje je publika neumorno popratila. Svaka pjesma je zahtijevala poseban nastup; koreografiju (ne, nije plesao!), kostimografiju i scenografiju! A naravno, kada je bilo vrijeme za „Dope Show“ s postmodernističkog albuma-reinterpretacije Bowiejeva Ziggyja, Hrvatska se našla u stihovima.
No za razliku od svojih kolega koji danas rijetko izvode glazbu potpuno uživo bez matrica, Manson je otpjevao i interpretirao svaku pjesmu porepoznatljivim igrama glasom. O egzibicijama također sve najbolje, posebice zbog činjenice da je netom prije koncerta imao nekoliko tretmana kod kiropraktičara zbog bolova u kralježnici. Manson se pokazao i kao sasvim normalna osoba, što dokazuje i crtica s koncerta. Naime, pošto je nekolicina fanova ipak uspjela «prošvercati» fotoaparate, jedna je dotična djevojka slikala nastup, na što ju je redar sankcionirao bacivši ga o pod. Međutim, Manson je usred nastupa intervenirao uzevši aparat, slikao se i osobno ga vratio djevojci.
Za pjesmu “Antichrist Superstar” nitko nije slutio da će biti posljednja. Nakon nje, ponovno se digao dim, a nakon što se spustio na pozornici se moglo vidjeti nekoliko članova Mansonova tima koji skupljaju instrumente. Ništa od bisa. Fantastičan dolazak, furiozan odlazak: iz dima u dim!
Osim što mu je zamjereno jest kratko izvođenje od oko 80 minuta, minimalna komunikacija s publikom, Manson je pomalo razočarao fanove izlaskom iz arene. Naime, na glavnom ulazu u amfiteatar, fanovi i fotoreporteri u iščekivali njegov izlazak. Nakon sat vremena izredali su se članovi benda te naposljetku i sam Manson koji je brzim korakom, bez šminke s naočalama i kapuljačom na glavi izašao i projurio u veliki, crni tour-bus.
U svakom slučaju, dok su brojni vjernici molili «za spas duša» na koncertu, Manson je harao arenom uz maksimalne ovacije, bez ikakvih skandala, poteškoća ili problema, na žalost kršćanskih organizacija.