„Ako je ovo Andrija za kojeg mislim da je, onda se voli igrati s glazbom“, najbolji je komentar Andrijinog novog singla „Srce mi poskakuje“, kojega je izrekao poznati urednik Hrvatskog radija Robert Urlić na nedavnom MAKK-u u organizaciji stručne službe ZAMP Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatskog društva za autorsko pravo.
Andriju smo upoznali 2020. godine, kada je usred prvog lockdowna najavio i u svibnju izdao svoj hvaljeni album prvijenac „Tri metra od mora i tri godine od tebe“. Nepodijeljene simpatije priskrbile su mu i plasman među 10 najboljih albuma po izboru Dinka Komadine, glazbenog urednika Hrvatskog radija, kada je u ukupnom plasmanu pobijedila Je Veux, Željka Veverec, koja je gostovala i na Andrijinom albumu.
2024. godine Mast produkcija je predstavila njegov drugi, konceptualni album „The best of the Rude Android Records“. Iako više ne živimo u vremenima kada se preslušavaju albumi, Andrija je inzistirao na predstavljanju izdanja kao kompilacijskog albuma kojim nova izdavačka kuća RAR predstavlja svoje izvođače. Koncept koji se jako svidio Dini Šaranu iz Letu štuke i kultnom Slavinu Balenu s Radija 101, iako zabavan, nije izazvao nikakve reakcije u javnosti. Jedina posljedica ovog koncepta je da na digitalnim servisima, kada kao autora ukucate „Andrija“, ne dobijete kao rezultat čak dvije trećine pjesama s tog albuma jer su potpisane kao izmišljeni izvođači poput TranceGrassOrchestra, Ruud Anders ili Andy & The Willows. Ako ne vjerujete – pretražite i pogledajte web stranicu Rude Android Records.
Na nedavnom Listening sessionu „Tko to tamo sluša“ na ovogodišnjem MAKK-u, prvi komentari su bili „Ovo su neki rokeri koji vole klapsku i zabavnu glazbu“. I nije uopće pogriješio. Andrija, kao suosnivač i 9 godina pjevač Klape Škrlet iz Kutine, igra se višeglasnim elementima, neobičnim aranžerskim intervencijama i obratima koje miješaju rokerski zvuk s klapskim i zatim sve odvodi u industrijski breakbeat zvuk i natrag.
„Srce mi poskakuje” je intimna autorska pjesma koja kroz jednostavan, ali snažan izraz prenosi univerzalno iskustvo emotivnog uzbuđenja. Tekst funkcionira kao osobni unutarnji monolog, ostavljajući prostor za identifikaciju i vlastitu interpretaciju, dok produkcija slijedi princip „manje je više”, stavljajući emociju u prvi plan.
Pjesma, koja prema riječima Anđelka Preradovića „zvuči neobično, ali definitivno jedinstveno“, prikladna je za publiku koja traži emotivno razumljive, autorske skladbe, a ne brzu potrošnju. Kako je Robert Urlić rekao, Andrija je „netko tko neće podilaziti i pokušati se svidjeti svima nego će napravit neku svoju priču“.
„Na interpretaciji koncepta albuma koristio sam dosta umjetnu inteligenciju, a kako je ona sada sveprisutna, bilo je logično da nju pitam na koga ju podsjeća ova pjesma. Do sada su me uspoređivali s Urbanom, Massimom i Gibonnijem, a evo, prvi puta me ‘netko’ smjestio rame uz rame s Lukom Nižetićem i manje poznatima Damienom Riceom, Milky Chanceom i Mikeom Rosenbergom, poznatijim kao Passenger. Dakle, ima nade za mene“, najavio je Andrija svoj novi singl kazavši da je to pretposljednji singl s drugog albuma prije izlaska EP-a, najkasnije u jesen ove godine.