“Još gori” nije nastavak, već novi početak, a za početak zakazano je samo nekoliko koncerata koji su izazvali veliki interes publike u regiji koja je odrasla na Goriboru. Krcata Pula, tri rasprodana koncerta u Novom Sadu, dva u Beogradu, jedan u Zagrebu i ovaj zadnji u Slavonskom Brodu u Kući tambure.
Goribor je bio legendarni bend u svakom pogledu još dok je postojao, a ne postoji već više od desetak godina. Njihov istoimeni nastupni album iz 2006. godine (nakon desetak godina rada i nekoliko demo albuma za izdavačku kuću Slušaj najglasnije Zdenka Franjića) meni je najbolji album koji je neki bend ovih prostora objavio u ovome tisućljeću, ali i ne samo meni. Ovaj album je i zauzeo najvišu poziciju u specijalom izdanju domaćeg magazina Rolling Stone u izboru najboljih albuma diskografije svih država ex-YU od 1955. do 2015. godine po izboru najeminentnijih regionalnih glazbenih kritičara, a da je objavljen u ovome tisućljeću. Osim nastupnog snimili su još jedan album barem iste kvalitete kao i prvijenac, a nakon oproštajnih koncerata 2012. godine lagano su se i ugasili. Ali Bor koji je gorio nije se potpuno ugasio, žar je očigledno još tinjao i održavala se nada da ćemo ih ponovno jednom gledati i slušati.
“Sjajna nit” koja povezuje Goribor i “Još gori” je naravno Aleksandar Stojković St. Sale je vrhunski pjesnik koji je zadnjih desetak godina nakon Goribora preslagivao svoj život na drugačiji način nego prije i napokon je izgleda uspio složiti životni puzzle onako kako treba i kako mu najviše odgovara. Njegova poezija ima dubinu najdubljeg mora, njegova poezija razotkriva i ogoljuje njegov život i njegovu dušu, ali isto tako ogoljuje sav život oko njega. Projekt “Još gori” Sale je napravio s braćom Nenadom i Alenom Sinkauzom, dvojicom vrhunskih glazbenika iz Pule (gdje danas i sam živi), a bolju kombinaciju skoro da nismo mogli ni zamisliti. Ova dvojica braće već godinama stvaraju originalnu glazbenu estetiku kroz niz projekata i suradnji s potpuno različitim tipovima glazbenika i žanrova, a sa Stojkovićem su započeli suradnju još odavno. Očigledno je došlo vrijeme da se njihova sporadična suradnja pretvori u jedan konkretan dugoročniji projekt.
“Još gori” nije nastavak, “Još gori” je novi početak, a za početak zakazano je samo nekoliko koncerata koji su izazvali veliki interes publike u regiji koja je odrasla na Goriboru. Krcata Pula, tri rasprodana koncerta u Novom Sadu, dva u Beogradu, jedan u Zagrebu i ovaj zadnji u Slavonskom Brodu u Kući tambure. Potonji održan u nedjelju, 29. ožujka nije, ali u stvari i jest bio rock koncert na kakve smo se navikli. Ovo je bio poetsko-glazbeni recital u kojemu su dva glazbenika i jedan pjesnik napravili magičnu kombinaciju stihova i glazbe u kojemu je publika u sat vremena njihove izvedbe zaista istinski uživala. Nekoliko mjeseci prije ovih koncerata na kapaljku smo mogli naslutiti o čemu će se ovdje raditi, nekoliko pjesama se pojavilo u eteru i već taj nagovještaj je potvrdio da ćemo dobiti jedan novi sjajni glazbeni trenutak.
Sam početak recitala krenuo je od “Sobe”, a vodio nas je kroz “Večnost uz Heroje”, da bi saznali kako “Nešto se promenilo” i kako “Ne treba mi ništa” i uz monumentalni “Raj na zemlji dođosmo na kraju do “Mudrih glava” koje svijet kroje. Za dodatak dobili smo unplugged “Leto” koje sa zimom zatvara krug.
Sinkauzi su briljirali kao i obično u već svojstvenoj kombinaciji analognih i elektroničkih instrumenata na koje su nas navikli u ostalim svojim projektima (Nenad gitarama, Alen kontrabasom, a i svim ostalim uređajima), a sama glazba temelji se na repetitivnim momentima u kojima ima i psihodelije, i orijenta, ali i hipnotičke elektronike pa i tog starog trip hopa dok se vokal kretao od šapta do sugestivnog krika.
St je čovjek koji se vratio iz mraka, a “kad god da se vratiš iz mraka dobrodošao si”, i nakon ne znam koliko koncerata na kojima sam ga gledao s Goriborom nisam mogao vjerovati da je ispred mene isti čovjek. Od onoga Saleta koji se nekad u poluprofilu cijele koncerte grčevito držao za mikrofon, sada sam vidio čovjeka koji je cijeli koncert plesao svoj novi ples savijajući se do zemlje. I moram reći da mi se ovaj novi Sale jako sviđa. “Ko je šta je, eto to je”.
Glazba i stihovi u današnje skoro pa apokaliptično vrijeme promijeniti stvari ne mogu mnogo, ali mogu malo, a vrijeme je danas takvo da “malo je dovoljno”.
“Još gori” su ovim koncertom oduševili i mene, a i sve koji su ih došli pogledati u u Kuću tambure u Slavonski Brod, a koliko sam uspio vidjeti i čuti neki u publici su potegnuli iz daleka samo da vide ovaj bend. Album je navodno već gotov, u procesu je miksanja i trebao bi izaći na jesen. Vjerujem da će to biti najiščekivanije diskografsko izdanje ove godine, a u pripremi je i skupna zbirka poezije Aleksandra Stojkovića Sta.
Teško je uspoređivati “Još gori” s Goriborom, ali to je ipak usporedba koja se svima nameće pa ću se sada na kraju čak usuditi i reći, “Još gori” su još bolji. Na kraju još jednom velike pohvale organizatoru, Galeriji umjetnina grada Slavonskog Broda koja je uspjela dovesti jedan ovako traženi događaj u Slavonski Brod, ali svojim radom u proteklih godinu i više dana već su nas naučili da nas više ništa ne može iznenaditi.
Foto: Vladimir Jevicki