Posljednji put gledao sam Vannu na Danima grada Daruvara prije otprilike 6 godina, bila je to svirka samo s bendom, bez pratećih vokala, aranžmani svih brzih pjesama pretvoreni su u ugodan funky zvuk, a Vanna je bila rasplesana i u vrlo casual izdanju. I publika je bila drugačija, o sceni da ne govorimo. Tada sam pomislio da ju moram pogledati u drugačijem okruženju, nekom s više glamoura i s bogatijom produkcijom.
Prilika se ukazala u utorak na koncertu u Lisinskom. Ovaj puta nije nedostajalo blještavila, gostiju (ok, više u publici nego na stageu), a Vanna je pokazala da je zaista prava diva i da se odlično snalazi u ovoj ulozi na ovakvom mjestu. Diva se u ovom slučaju odnosi na punoću i kvalitetu vokala, njen outfit i prisutnost na stageu. Ne znači to nikakvu vrstu nedodirljivosti ili distance od publike jer Vanna je bila vrlo raspoložena za komunikaciju s publikom, spremna na šalu (i na svoj račun), a pogotovo ne znači ukočenost jer je pokazala da dobar ritam niti nju ne ostavlja ravnodušnom prema plesu (o da, oni klasični plesni pokreti iz 90-ih su još uvijek najprisutniji).
Provela nas je pjesmama kroz cijelu svoju karijeru i repertoar je, prema očekivanju, bio mješavina starih i novih pjesama s dosta balada i mid-tempo stvari, no sve su odlično prihvaćene od strane publike koja je bila raspjevana i raspoložena. Koncert je otvoren s “Ti se varaš”, slijede “Ja imam snage za to”, “24 sata”, “Navika”, “U tebi” i još par balada do prve jače rekacije publike na “Probudi me” (ET pjesma) i “Ja ti priznajem”. Nakon toga opet nekoliko laganih stvari “Iz inata”, “Bora na licu” i onda vrlo inspirativan trenutak – na pozornicu dolazi gost, mladi Sergej Božić (kojem je Vanna bila mentorica u jednom od TV showova koji traže nove zvijezde) s kojim je otpjevala duet “Dan po dan” i to je zvučalo odlično. Bilo je vidljivo zadovoljstvo Vanne s toliko gostiju i bliskih ljudi u prvim redovima, posebnu je pažnju dala svojoj kćeri Jani koja je koncert pratila u društvu Nine Badrić, a malo je testirala i njihove glasovne sposobnosti zajedno s ostatkom publike kad se spustila među prve redove.
Jedna od neobičnih stvari bilo je i nekoliko redova publike postavljenih iza pozornice, to im je vjerojatno donijelo osjećaj intime (jer gledate stvari iz drugačije perspektive), ali opet – pratiti cijeli koncert gledajući nekom u leđa vjerojatno nije nešto što biste namjerno odabrali. Sjetila ih se Vanna u 2-3 navrata i našalila se na račun toga, u stilu – “ova ekipa iza sad je u strahu da će morati pjevati, budući da izgledaju kao zbor”, no ipak je prvenstveno bila okrenuta nama.
Nakon dueta ide još nekoliko hitova lakšeg ritma – “Loš trenutak”, “Kao rijeka”, “Jedina” (ET stvar) sve do pripreme za rasplesano finale. A u njemu je publika na nogama i dokaz da su rani hitovi iz njene karijere (posebno onog dijela u bendu ET) još uvijek najprivlačniji publici. Krenula je sa “Sve bih dala da znam”, slijedi “Ne traži ljubav” pa “Da ti nisam bila dovoljna” u jednoj dobro složenoj medley varijanti. Malo usporavanje za sami kraj s “Kao da me nema” i meni najdražom pjesmom “Ako je vrijedilo išta” te pozdrav s publikom koja je dugo pljeskala i pozivala na bis. I naravno, nije trebalo dugo čekati da Vanna izađe natrag na pozornicu i otpjeva “Tek je 12 sati” u nešto izmijenjenom aranžmanu, ali i dalje u onom zaraznom ritmu.
Vjerujem da su svi dobili ono što su očekivali i čemu su se nadali, uz pokoje iznenađenje i nije bilo nezadovoljnih ovim nastupom. Vanna je pokazala vrhunsko umijeće u svim aspektima nastupa, a glas je i dalje služi odlično te bez problema skida i one ultra visoke tonove. Tri prateće pjevačice bile su odlične i uigrane s Vannom, dobro su se dopunjavali međusobno, a i bend je to krasno otprašio. Kao dodatna potpora bio je tu i gudački kvartet koji je posebno došao do izražaja na početku i tijekom balada, tako da niti na produkciju nema zamjerki. U svakom slučaju, vrlo lijepa glazbena večer s ponešto nostalgije, ali u umjerenoj dozi.
Foto: Jure Urek