Sting je postao redovan gost naših koncertnih prostora pa su najveći fanovi vjerojatno već znali cijelu set listu napamet i prije koncerta koji je bio prilagođen i satnici odigravanja utakmice između Engleske i Hrvatske. Počelo je par minuta nakon 20:00h i sam Sting se (kao tipičan Englez) osvrnuo na predstojeću utakmicu, rekavši diplomatki – „neka pobijedi bolji“. Znamo kako je to završilo, bolji je na kraju pobijedio, no to je neka druga priča.
3.0 varijanta iz naziva turneje je zapravo jednostavan mig na to što se može očekivati; čak i u izgovoru na engleskom vrlo slično će zvučati riječi „trio“ i tako je i bilo. Aranžmani preuređeni i dotjerani da ih i najbazičnija moguća rock postava (gitara, bas gitara, bubnjevi) može dobro odsvirati i da pri tome nemate osjećaj da išta nedostaje. Nije to ništa neobično jer Sting je startno bio basist i uvijek je najradije (i najbolje) svirao taj instrument, a kad su mu u timu Dominic Miller (gitara) i Chris Maas (bubnjevi), vrhunska izvedba je garantirana. Set lista je bila odlična mješavina pjesama iz karijere s grupom The Police i sa solo albuma, odsvirani su gotovo svi najveći hitovi, kao i par manje poznatih, čak i neočekivanih stvari. Generalno, Arena je bila solidno popunjena, ne sasvim puna, siguran sam da je dio odustao zbog potencijalnog preklapanja s utakmicom, no ljudi apsolutno dovoljno za dobru atmosferu, puno pljeska, zajedničkog pjevanja i uživanje i izvođača i publike.
Ukupno smo čuli 22 pjesme, 20 u temeljnom dijelu koncerta i 2 u bisu, i već s prve 2 stvari Sting je otprilike pokazao raspon vremena koji će koncert pokriti, startao je s hitom grupe The Police „Message in a Bottle“ s njihovog drugog albuma iz 1979., a odmah nakon nje odsvirao je novu pjesmu koju promovira na ovoj turneji – „I Wrote Your Name (Upon My Heart)“. U nastavku, izmiješani hitovi iz različitih perioda, a najbolje reakcije publike polučile su „Englishman In New York“, „Fields of Gold“, „Mad About You“ i „Shape of my Heart“ od solo hitova, dok su „Every Little Thing She Does Is Magic“ i „Every Breath You Take“ koja je zaključila prvi dio koncerta bile najbolje prihvaćene stvari iz opusa The Police. Malo drugačiji i duži aranžman čuli smo za „So Lonely“ i „Can’t Stand Losing You“, a onda je nakon kratke pauze s bendom izašao na bis i isporučio nam „Roxanne“, gdje se malo poigravao s vokalom i predivnu „Fragile“.
Najveća draž ovog koncerta je to što nije bilo odvlačenja pažnje nikakvim pirotehničkim ili scenskim akrobacijama, video projekcijama (ono što je bilo, bilo je vrlo bazično), plesačima ili nekim drugim kretanjem na bini, nego samo posvećenost svirci i glazbi. Naravno, Stingov opus, iskustvo i stečeno samopouzdanje omogućili su mu tako nešto, on je izuzetno dobro kormilario kroz set listu, komunikacije s publikom nije bilo previše, dozirano i efektno, i svi su zadovoljni otišli s koncerta. Dodatno, Sting je bio vrlo opušten, ležeran i odlično raspoložen, pa je ovih sat i 45 minuta bila odlična zabava.
Lijepo je vidjeti da još jedan veteran (2. listopada će mu biti 75 godina) apsolutno ima što za ponuditi publici i ne sumnjam da će i koncert u pulskoj Areni biti jednako dobar, a zahvaljujući čaroliji koju ta lokacija ima sama po sebi, moglo bi to biti još bolje i ljepše iskustvo. Stoga, ako niste bili na ovom koncertu (ili ako želite podebljati iskustvo i malo stanjiti novčanike), ne oklijevajte s kupnjom ulaznica i za koncert u pulskoj Areni 1. kolovoza ove godine.
Foto: Matea Marušić