U Tvornici kulture u subotu, 7. studenog dogodio se još jedan obljetničarski nastup Električnog orgazma, ali ovaj puta u raspoloženom izdanju koji je podsjetio na njihove najbolje dane.
Električni orgazam su Tvorničin kućni bend. Kada u opusu imaš toliko albuma, a istodobno si diskografski aktivan, uvijek je lako naći povod za nastup. Sada je to bila promocija novog albuma “U magli sjaj”, a istodobno i aktualno reizdanje njihova slavnog albuma “Distorzija” iz 1986. godine. S obzirom na godinu izvornog izdanja koncert je bio i obilježavanje 40 godina od nastanka. I ne samo to. Tijekom koncerta je Gile publiku podsjetio na još jednu obljetnicu, 45 godina od nastanka Paket aranžmana te je bend izveo “Vi”, jedan od bisera te epohalne ploče. Prema tome, tri muhe jednim udarcem. Na kraju krajeva Orgazam su bend, premda i dalje povremeno snima te je koncertno atraktivan i potentan, čije je glavnina publike odrastala u osamdesetima.
Tvornica je bila ugodno popunjena, što znači da u Zagrebu ima dovoljno ljudi koji žele po tko zna koji puta slušati “Debelu devojku”, “Igra rokenrol cela Jugoslavija” i “Ja sam težak kao konj,” a s obzirom na starosnu dob većine posjetitelja vjerojatno su te pjesme slušali na radiju kada su bile recentne. Električni orgazam imaju status izvrsnog koncertnog benda, no koji puta im se dogodi da nisu najraspoloženiji pa poneki nastup djeluje kao odrađivanje, kao što se to dogodilo prije dvije godine pri obilježavanju četrdesete godišnjice i reizdanja albuma “Kako bubanj kaže”. Tada su nastupili kao kvintet i činilo se da im se baš ne da. Naravno, nastup je bio profesionalno korektan, ali se osjetilo da tu nešto nedostaje. Ovaj puta su stigli kao kvartet, bez orguljaša Ljube, kao gitaristički bend u postavi primjerenijoj “Distorziji” i recentnom “U magli sjaj”. I premda sam opet očekivao svojevrsnu odradu, dobili smo raspoloženi Električni orgazam u jednom od svojih boljih izdanja.
Točno u 21 sat kada je koncert najavljen na pozornici je projiciran spot pjesme “Kupio sam kola,” ponajbolje stvari s novog albuma na kojoj gostuje Cane iz Partibrejkersa, dok se u mraku bend naštimavao za početak svirke, a ona je započela žestoko s opakom verzijom legendarne “Green Onions” grupe Booker T. & the M.Gs., hammond extravaganzu, dakako izvedenu bez hammonda. U biti je to verzija što ju je Gile objavio na svom albumu “Evo sada vidiš da može” iz 1989. godine. Uz redovne obrade Orgazam su izveli vrlo dobru obradu Bowiejeve “The Man Who Sold the World” i isfuranu “Locomotion” Carole King. Ovu potonju su mogli komotno izostaviti. Ne vjerujem da bi se auditorij previše bunio, ako bi to itko i zamijetio. Kao i obično, težište je bilo na “Distorziji”, dok su s recentnog albuma izveli samo tri pjesme, uključujući i onu koja je u uvodu koncerta bila projicirana na pozornici. Bilo je i par iznenađenja kada su izveli “Nebo” s prvog albuma koju su posvetili studentima, „klincima koji nas oslobodiše“, kako se slikovito izrazio Gile.
U srednjem dijelu koncerta je nastupila gošća Anica Dobra, inače glavna glumica kultnog subverzivnog filma “Crni bombarder” iz 1992. za koji je na Giletovu glazbu otpjevala dio soundtracka. Kao i prije dvije godine kada je također s Orgazmom nastupila u Tvornici, Dobra je otpjevala dvije pjesme iz Crnog bombardera, “Hodam sad kao zombi”, inače obradu Roky Ericsonove stvari “I Walked with A Zombie” te “Svečane bele košulje”, no ovaj puta je otpjevala i pjesmu s novog albuma “Gde je Barbara sad?”, svojevrsnu izravnu poveznicu s njezinim istoimenim likom iz kultnog, ali slavnog filma “Kako je propao rokenrol”. Dakako da je Anicu publika entuzijastički prihvatila jer su navedeni filmovi dobro poznati profilu publike na koncertu, a popularnost joj je i porasla nakon sjajne uloge u gledanoj seriji “Crno bijeli svijet”.
U drugoj polovici je težište bačeno na uobičajene koncertne favorite, uglavnom hitove s “Distorzije” i poneki favorit s prvog albuma. Dakako da je publika na takve i najbolje reagirala, pjevajući s bendom. “Krokodili dolaze” je efektno prearanžirana u punk garažni oblik zbog nedostatka orgulja i djelovala je moćno. U obilje hitova se prošvercala i melodična “Da si tako jaka” s dvostrukog albuma “Zašto da ne!” iz 1994. koja je u nas objavljena tek prošle godine pa je neupućenost većeg dijela posjetitelja bila logična. Najbolji album Orgazma “Lišće prekriva Lisabon” je ignoriran, a čini mi se, ako nisam nešto propustio i predzadnji “Gde smo sad?”. No grupa tako velikog opusa teško može zadovoljiti baš sve ukuse. Na kraju krajeva, uvijek ima još obljetnica za budućnost pa će sve doći na red.
Uključujući bis, koncert u trajanju od dva sata, uz raspoloženi, poletni, motivirani i nadahnuti bend svakako više nego zadovoljava. Također valja pohvaliti i novi razglas Tvornice. Otpjevani tekstovi su bili potpuno razgovjetni. Svaki instrument se jasno čuo, čak i sitne finese Bananine solo gitare i Švabin bas, a Pačetov zvuk bubnjeva nije stršao ili bio zagušen. Jako dobar balans, čak i u solidno popunjenoj Tvornici.
Foto: Anastazija Vržina