Četrdesetak se ljudi skupilo ispred Medikinog Attacka da bi počuli ruski (točnije uralski) brutal death pojačan domaćim i mađarskim grind snagama. Četiri benda za 35kn. Jedan bend 8.75kn.
Većina je publike došla posvjedočiti Garbage Displayu iz Zagreba koji su otvorili feštu oštrim, hrapavim i ponekad dinamičnim promjenama ritma zaokruženim gore grindom sa žanru specifičnim, ispod minute dugim skladbama. Intenzivno, eksplozivno s dovoljno diverziteta da fokus na skladbama ostane konzistentan te sve to ne bude baš apsolutna sirovina. Publika je uglavnom bila formirana od prijatelja članova benda te je fino primila svirku. Pred kraj je mikrofon mikrofonično zacvilio i izdahnuo pa je zadnjih par pjesama vokalno bilo popraćeno sa zamjenskim bez distorzije koje roktajuće režanje diže u zvjersko hroptanje. Ovo nije umanjilo performans i zapravo unijelo još malo raznovrsnosti tako da – bravo Prikazu Smeću što su tako fino obavili posao. Možda će sljedećim nastupom malo više zabengati i kretati se po stageu. Ipak to nije blekica gdje je statičnost nerijetko imperativna.
Garbage Display (Foto: Davor Birt)
Broj publike je pao ispod tridesetak kad je na stage stao dvojac iz Rusije – Disfigurement of Flesh s vokalom i gitaristom (ujedno članovi Traumatomya) dok je gitaru i bubanj odrađivala matrica. Moderni brutal death s pregršt slam uleta. Ni približno sirovo i organski kao Prikaz Smeća ali s toliko brakedownova da bi i netko iz paralize na njih bar malo, trzajući – zateturao. Korektno odrađen set s možda malo nespretno pozicioniranim basistom koji kao da se pokušavao sakriti iza zvučnika okrenut od publike. Korektno, ali ne pamtljivo.
Disfigurement of Flesh (Foto: Davor Birt)
Mađarski Paediatricianovi doktori stupaju na stage i kreću sa slam goregrind terapijom te se nedvojbeno pozicioniraju kao scenski i glazbeno – najjači bend večeri. Ovo su doktori koji liječe od najraširenije bolesti među ljudima – života, te kreću s tretmanom od najranije dobi. Vokal drži dva mikrofona te bez imalo truda izmjenjuje svinjić i režić pjev dok uz njega kirurg fluidno rošta po gitari. Teatralni su, autoritativani i zabavni kao iz budget gore hororca. Na bubnju ih prati maskirana spodoba koja bi za medicinsko osoblje ovog kalibra mogla pretvarati nesluteće građane u nove pacijente – htjeli oni to ili ne. Tipični simpatični goregrind mithos – pretjerano i karikirano. Svaka čast toncu jer je zvuk za ovako grozničavu svirku bio fino separiran i nimalo mutan. Promovirali su novi album “Harlequin Fetus” i vrlo jednostavno, bez besmislica komunicirali s publikom. Posebno je obradovala obrada Morticianovog hita čije ime ne pamtim, no sirova primitiva njihova zvuka je bila pogođena u srž. Iako nas je sad u klubu bilo jedva dvadesetak odradili su nastup izuzetno energično i maksimalno dugo koliko im je satnica dopuštala.
Izgledali su, kretali se i zvučali točno kao što ovoj gnjusobi od glazbe priliči. Milina.
Paediatrician (Foto: Davor Birt)
Ispred petnaestak heroja koji su uspjeli izdržati do 23h na pozornicu u punoj postavi izlazi Traumatomy. Japanac Haruka na vokalu, Rusi Konstantin na gitari, Boris na basu i Aleksij za bubnjem. S pedijatrij na traumu! Pomislio bi netko da će biti grdo što je i bilo, u pozitivnom ali na žalost i negativnom smislu. Ovi su brutal death slameri, možda i prikriveni deathcoreovci, imali toliko dobar zvuk da bi netko pomislio kako se radi o studijskoj snimci. Bili su tako sinkronizirani u banganju i dramatičnom instrumentaliziranju da bi čovjek pomislio da je uletio na snimanje spota. Snažni, iztetovirani i zaista fino usklađeni momci nisu bili impresionirani s nas petnaestak koji smo cupkali i vrtili glavurdarama u ritmu.
Bilo je pomalo bizarno slušati ih između svirke, kao da se obraćaju punoj dvorani i kad su nakon svega nekoliko pjesama i najkraćoj svirci od svih bendova te večeri jednostavno nabacili “thank you, thank you, bye now”. Bis nije uslijedio jer je ovo djelovalo kao da je svirka bila gotova prije no što se publika uopće aklimatizirala na njihov zvuk.
Traumatomy (Foto: Davor Birt)
Sve u svemu jedino čega je falilo na ovoj, kao što ju Abyssal Booking nazvao “brutalnoj fešti” – jest publika.
Piše/foto: Davor Birt
[envira-gallery id=”49578″]