Skip to content Skip to footer

Veliki Petrit Çeku uoči Dana klasične gitare: “Siguran sam da će Splićani uživati!”

Uoči dvanaestih Dana klasične gitare, međunarodnog festivala koji će u Splitu, od 29. listopada do 5. studenog, okupiti svjetsku gitarističku kremu, razgovarali smo s jedinstvenim Petritom Çekuom.

S gitarističkim Triom Elogio otvorit će sljedećeg utorka DKG, što je bio i više no dovoljan povod za intervju.

Jednom ste izjavili da se gitaristi osjećaju malo udaljeni od velikog svijeta glazbe i da se zato drže blizu. Je li postoji zaista bratstvo među gitaristima i kako se manifestira?

“Gitara ima neobičnu povijest kroz stoljeća, od prvog izdanja koje je nastalo negdje početkom 16. stoljeća pa do danas, mi živimo nekakav svoj svijet, što je još više izraženo u 20. stoljeću u vrijeme kada se pop kultura razvila na globalnoj razini i onda smo jednostavno morali se skućiti u svoj svijet. Zato imamo svoje festivale, zato imamo, evo, Dane klasične gitare u Splitu! To ima svoje čari, ima svoju ljepotu. Mi smo jedna underground scena, kako se to zvalo nekad u devedestima, sad se to zove indie ili nešto što je nezavisno od ostatka muzičke industrije. Postoji ta povezanost, jer nas veže ljubav za nečim što je vrlo rijetko, neobično i tiho. Stoga zaista osjećamo diskors među sobom, da!”

Osobno svirate sve, od renesanse do suvremene glabe. Imali ste i koncert na kojem ste svirali po dvije skladbe iz svakog stoljeća. Jeste li ikad bili u kušnji uže se specijalizirati?

“Smatram sebe odgovornim za glabu koja je napisana za gitaru ili za gitari slične instrumente poput lutnje. Tu odgovornost uzimam vrlo ozbiljno. Ako ne odradim dobro svoj posao, onda će posljedica biti da glazba koja je nastala, koja je napisana, zabilježena za svo čovječanstvo, nestati za buduće generacije. Stoga, ja sam odgovoran za svu tu glazbu i zato nisam specijaliziran za jedno od tih razdoblja, ali mogu reći da ipak najviše sviram glazbu iz ranog 19. i 20. stoljeća. Važno mi je izvesti i praizvesti glazbu koja se piše dan-danas, ali koja se oslanja na tu veliku tradiciju takozvane klasične glazbe. Ne volim je zvati klasičnom glazbom, nego glazbom koja je zapisana.”

Dugo nastupate u sklopu Tria Elogio. Koja je tajna vaše dugovječnosti i općenito koji bi savjet dali mladim glazbenicima, kako osigurati da suradnja traje?

“Mi smo već preko 15 godina skupa kao trio, a znamo se i duže od toga. Zaista je vrlo zanimljivo ljudsko iskustvo. To iskustvo ne mogu podijeliti s ljudima koji ne sviraju glazbu, koji nikad nisu svirali glazbu, ali pokušat ću dočarati. Znači, kada se svira zajedno s drugim ljudima, to je vrst čarobne komunikacije. Znate kad se povežete s nekim jako, pričate o nečemu, kad ste zaista u istom valu? S glazbom je takav sličan osjećaj, ali još dublji, a pogotovo kada se događa na sceni, pred ljudima. To je nešto zaista čarobno, a to se nama događa već 15 godina. Mi smo i najbliži prijatelji, stoga nam je vrlo lako biti skupa kad imamo i duža putovanja to nije problem, jer smo jednostvno bliski. Ujedno, sviranje glazbe zajedno zahtijeva nekakvu odgovornost prema sebi, ali i dobar odnos s egom, jer glazbeni odgoj nas ipak odgaja primarno kao soliste. I onda kad sviramo komornu glazbu, moramo sebe odučiti od nekih stvari koje smo naučili cijeli život. To je vrlo neobično iskustvo, ali vrlo važno! U biti, otkada sviram komornu glazbu ozbiljnije, ja sam definitivno bolji solist, jer na kraju krajeva i za soliste je važno da ego bude u drugom planu, a da u prvom planu bude glazba koja je, kao što sam rekao i prije, napisana za cijelo čovječanstvo.”

Komorna glazba uvela vas je u svijet pedagogije. Studenti su sigurno puno od vas naučili, ali što ste vi naučili od studenata?

“Puno učim od svakog studenta, ne samo ovako generalno gledajući. Studenti su tako talentirani, tako dobri i često puta vide neko rješenje, konkretno rješenje koje je bolje od mog rješenja. Onda im uvijek kažem, ovo je jako dobro, ovo uzimam, ovo kradem! (Smijeh op.a.) Osim toga, kad vidim način na koji pristupaju muzičkom problemu s kojima se mi suočavamo svaki dan, onda zapravo nalazim i puteve za sebe. U tom pokušaju da im pomognem, pomažem i samom sebi i to je zaista zanimljiva stvar. Ono što smatram također važnim je da ovo znanje koje mi imamo, koje smo bili sretni dobiti, ovo glazbeno obrazovanje u Hrvatskoj, zagantirano i besplatno, je predivno! To je jedna europska kultura koja postoji već stoljećima i to znanje je vrlo specifično. Ne može prenijeti putem Youtubea, interneta ili čak i knjiga. To se mora prenijeti od osobe do osobe. To mora biti jedan na jedan. To je nešto poput karatea, jednostavno ne možete učiti na Youtubeu. To je za mene jako važno, znači rad sa studentima je ne samo moja odgovornost, nego i umjetnički put svakog glazbenika. Osjećam se kao da dio jednog lanca i to je sjajno. I opet, pomaže mi da se odmičem od onog ega solističkog koje me toliko… (smijeh op.a.)”

Ali mora biti pristutan taj ego! Mora čovjek imati hrabrosti stati pred publiku i odsvirati nešto. To bez ega ne ide?

“Da, ali s druge strane to se s godinama promijenilo kod mene. Ja sam jednostavno našao u sebi tu potrebu da podijelim glazbu s drugim ljudima. I to je zaista iskreno. To čovjek ne može, kako se danas kaže, fejkati. To je ta potreba, slična potrebi za pričanjem neke priče. Znate kad se nešto jako, jako zanimljivo dogodi vama, onda želite to podijeliti s drugima. To je tako kod mene. Meni je glazba jako, jako zanimljiva. Svaki takt mi je zanimljiv, svaka harmonija mi je čarobna i želim to podijeliti s ljudima. To ne znači da će svi shvatiti točno što sam mislio, ali moja želja je tu.”

Rekli ste jednom, citiram, sumnjam da ću ikada skladati, zato što previše glazbe znam i to me koči. To mi je dosta zanimljiva izjava, možete li elaborirati?

“Mislim da je to u književnosti prisutnije. Ima ljudi koji su više knjiga napisali, nego što su čitali. Tako je to i u glazbi, nažalost. Puno puta čujem glazbu koja je skladana danas, a da nekako nije imponirana od glazbe koja je napisana do danas. Ne znam je li istina, ali navodno je Joseph Hyden rekao da on je proučio i analizirao svu glazbu koja je napisana do tog trenutka kada je on živio. I to je meni važan argument za velikog skladatelja. Ja mislim da skladatelj mora znati svu glazbu i onda ako ima što reći nakon toga, onda to skladati. A ja… Ja ne mogu ništa reći, nakon svih ovih genijalnih skladatelja koji su zaista došli do takvih mogućnosti, takvih rješenja, takvih boja, takvih harmonija, takvih melodija, da sam ja općinjen. I još uvijek nisam ni na pola puta onog što bih htio čuti od glazbe. Znači, previše još ima glazbe koju želim naučiti, čuti prvi put, analizirati  i vidjeti kako su oni došli do toga da bi ja skladao. Ali to ne znači da nikad neću. Moram spomenuti da je tu i izvođačka praksa koju zaista uzimam jako ozbiljno. Izvođačka praksa je jako konzumirajuća vremenski i energetski, u svakom pogledu. Taj posao smatram da je važan. To što sam izvođač. Ja sam važan dio lanca. Stoga, ne bih odustao od izvedbe, a kako bi skladao trebalo bi mi puno više vremena i to bi značilo da ne mogu vježbati, a moram vježbati.”

Čekamo, doći će i taj trenutak, siguran sam. Nedavno ste nastupili u Trogiru, uskoro dolazite u Split na Dane klasične gitare. Volite li nastupati u Dalmaciji?

“Apsolutno volim! Dalmacija je zemlja nevjerojatno taletiranih ljudi, pogotovo u muzičkom smislu. I ta publika jednostavno čuje dobru muziku i zna cijeniti dobru izvedbu. Zaista mi je uvijek zadovoljstvo nastupati tamo. I veliki pritisak, moram reći. U Dalmaciji su sjajni glazbenici i sjajni gitaristi koji će mi biti u publici. No, bez obzira na to što su sjajni, oni su i velika podrška i veliki prijatelji.”

Finalno, što se pripremili Splićankama i Splićanima za Dane klasične gitare?

“Imamo fenomenalan repertoar jer mi, kroz trio, realiziramo stvari koje ne možemo realizirati na jednoj gitari. To su skladbe koje su malo kompliciranije, imaju višeglasje, imaju neku virtuoznost koja je nemoćna na jednoj gitari. Na kraju našeg koncerta izvodimo Četiri Impromptua od Schuberta, što je meni možda najveće zadovoljstvo svirati i apsolutno u svim mjestima gdje sam svirao to publika cijeni. Siguran sam da će i u Splitu ljudi uživati s tim programom jer neobično je čuti skladbe Schuberta koje većina zna na klaviru. Kad ih čuju na gitarama, budu jako iznenađeni!”

Dodajmo kako Petrita i njegov Trio Elogio možete slušati uživo, sljedećeg utorka u Hrvatskom domu Split od 20 sati, a ulaznice možete pronaći ovdje. Medijski pokrovitelj Dana klasične gitare u Split je Music Box.