Sjedim ovdje, eto, već neko vrijeme i pokušavam naći riječi koje bi mogle opisati bar fragment ovog sivila koje trenutno osjećam. Umro je Đorđe Balašević, Đole, panonski mornar. Ali riječi nema. Uz Balaševića se odrastalo. Uz Balaševića se sazrijevalo. Uz Balaševića se starilo. Prvu sam svoju pjesmu po sluhu na gitari „skinula“ uz Balaševićev „Slow motion“.…

"Neki bi to prosto tugom nazvali..." By heart. Napamet. Upoznati nekoga ili osjetiti njegovu ljudskost, a da nisi njegov blizak prijatelj nije tako rijetka pojava u životu. Ako ga (život) živiš u okvirima znatno širima od onih u kojima te nastoje smjestiti od djetinjstva do zrelih godina. Ako ne robuješ onome što te nastoji ograničiti…