Već smo pisali o sjajnom albumu Igora Geržine, njegovom utjecaju na hrvatsku jazz scenu, pogotovo kada je u pitanju smooth jazz, a sada nam je u ruke stigao još jedan album za čiji je zvuk uvelike zaslužan upravo Geržina.
Vokalni ansambl Singrlice često nas zna očarati svojim izvedbama i spajanjem tradicionalnog i modernog zvuka. Slobodno mogu reći da su na taj način i odlični promotori tradicionalne i etno glazbe, te upravo modernim pristupom prenose svoje iskustvo ali i naše nacionalno blago mlađim generacijama koje upravo kroz moderno uče o tradicionalnom.
Tako je slučaj i s albumom “Ajde cure u…” Singrlica gdje su svojim sjajnim vokalnim izvedbama i pjesmama obišle veliki dio Hrvatske, Podravinu, Pokuplje, Slavoniju, Međimurje, Prigorje i Zagrebačko prigorje. Sve je to začinio Igor Geržina, koji je radio moderne aranžmane ovih tradicionalnih pjesama i programiranje. Okupio je sličnu ekipu kao i na svojem solo albumu, poput odličnog klavijaturiste Jurice Leikauffa, zatim Mladena Maleka, Alena Svetopetrića, Elvisa Penavu, Davora Doležala i Ivana Pešuta na gitarama, a tu je i vrhunski trubač Josip Grah, Mladen Ilić na perkusijama i udaraljkama i mnogi drugi.
Album otvara drugi singl “Ajde cure u kolo/Derite se cipelice”, koja ima sjajni smooth jazz aranžman i gdje su suradnju ostvarile sa Surkom ili Antom Prginom koji je odglumio jamajčanskog repera Seana Paula, iako mi to baš i nije sjelo u pjesmi, ali simpa zvuči. Slijede “Konji vrani”, pa zanimljiva kombinacija gitare Ivana Pešuta (gitarist Šajetinog benda) i violine ukrajinskog violiniste Oresta Shourgota u pjesmi “Ljelje”. Inače violinu je na još jednoj pjesmi, “Kipa pada, neven vene”, odsvirao i Igor Geržina.
S obzirom da sam Slavonac s posebnim užitkom sam pratio slavonske obrade, poput pjesme “Kreni kolo”, koja mi je uz “Ajde cure u kolo/Derite se cipelice” najdraža na albumu. Ali kako lijepo pašu vrhunski vokali Singrlica uz tradicionalni zvuk tih krajeva, poput Slavonije, te dodatak modernog zvuka. Jednostavno se sve stapa u jednu cjelinu koja kao finalni produkt nikako ne može zamarati slušatelja nego ga još više zainteresirati za pojedine pjesme. Barem su mene tako zainteresirale da sam neke izvedbe morao više puta slušati.
Peta i šesta pjesma na albumu, “Mesec sveti ober kleti” i “Jarebica, lepa ftica” upoznaju nas s Međimurjem i na njima se kao i na cijelom albumu bunjevima posvetio Ivica Gregel. Sviđa mi se zvuk bubnjeva i treba pohvaliti studio “Podmornica” iz Samobora gdje su snimani bubnjevi. Treba posebno napomenuti kako je kompletan mastering albuma rađen u studiju “Sage Audio” u Nashvilleu u SAD-u, što je zaista osjeti po kvaliteti finalnog proizvoda.
Ritam albuma se ubrzava Prigorjem i pjesmom “Kriči, kriči tiček”, te Posavinom i pjesmom “Kiša pada, neven vene”, što je njihov prvi singl. Ne samo u ovim pjesmama, nego i u ostalima fantastično su odrađeni vokalni aranžmani kojima se posvetio Tomislav Jozić, umjetnički direktor i dirigent Singrlica. U ovoj drugoj pjesmi možemo čuti odličnu gitaru već spomenutog Alena Svetopetrića, jednog od najzaposlenijih pratećih gitarista u regiji, a potom u sljedećoj pjesmi “Vu Zagrebu na ciglani” i funky gitaru Mladena Maleka (Boa) s kojom se u kombinaciji s Igorom Geržinom već dokazao na albumu “Bucket List”.
Zadnja pjesma albuma kreće brutalnim saksofonom Igora Geržine i prelazi u funky obradu međimurske pjesme “Poveč golob”. I kada krenu vokali Singrlica jednostavno utonete u melodiju i osjećate se kao da ste u samom središtu Međimurja koje je i najviše zastupljeno na ovom albumu.
Nominacija za diskografsku nagradu Porin u kategoriji najboljeg etno albuma potvrđuje ono što sam i mislio reći još prije objavljivanja nominacija – ovo izdanje je jedno od najboljih etno/modern jazz uradaka koje sam čuo u zadnjih nekoliko godina. Jedina zamjerka bi bila da su možda trebali obuhvatiti još neke krajeve Hrvatske i obraditi njihove tradicionalne pjesme, iako su to već učinili izdanjem “Made in Tradicija” iz 2010. godine, no ne s Geržinom koji bi im mogao biti suradnik i na sljedećim izdanjima. Sjajno zvuče u njegovom glazbenom aranžmanu, ali bilo u kombinaciji s njim ili nekim drugim, treba ih pohvaliti na trudu da stare pjesme otrgnu iz zaborava i predstave ih svim generacijama u nekom novom ruhu.