Osnivač i gitarist Divljih jagoda, popularne hard rock grupe, ali i prema nekima jedan od najboljih solo gitarista bivše nam države, Sead Lipovača, poznatiji kao Zele, izdao je novi album „Internal Waves of Love“.
Riječ je o njegovom drugom solo albumu za kojeg možemo prije svega reći da je instrumentalna iako ima i nekoliko vokalnih suradnji. Moram istaknuti prije nego što počnem recenziju ovog izdanja kako mi se Zele u glazbenom smislu više sviđa u ovoj verziji nego u onoj s Divljim jagodama.
Album je radio dvije godine i to na relaciji London – Gothenburg – Zagreb, snimao ga je u studiju Šišmić u Zagrebu, da bi potom za miks i mastering u studiju „Sonic Train“ u Švedskoj bio zadužen legendarni Andy LaRocque, poznat kao gitarist sastava King Diamond. Na albumu se osjeti vrhunski produkcijski „touch“ kakav ima LaRocque zbog čega zaista o ovom albumu možemo reći da je jedno od najboljih instrumentalnih izdanja 2016. glazbene godine, pored najnovijeg albuma Igora Geržine i dua Bow vs. Plectrum.
Kada je u pitanju Zele, često ga znaju etiketirati kao lošeg glazbenika, ali upravo se na ovom izdanju vidi kako je svih tih desetljeća glazbenog djelovanja skupljao iskustvo i „brusio zanat“ po cijelome svijetu. Pametno je odrađena cijela koncepcija albuma, a uz vrhunski zvuk gitare i Zeletov potpis odlično paše simfonijska atmosfera pjesama. Na tragu je to svjetskog zvuka kojeg desetljećima u najboljem svijetu promoviraju neka od najboljih imena gitarskog instrumentalnog svijeta, poput Joea Satrianija i Stevea Vaia, iako je naravno to još daleko od njihove koncepcije, kvalitete i virtuoznosti zbog kojeg ih često vežemo uz izvanzemaljski svijet.
No, opet ističemo kako je ovo jedno vrlo ozbiljno izdanje za našu regiju koje će rado slušati brojni njegovi obožavatelji, ali i mrzitelji.
Osim producenta na albumu je ugostio još neke vrhunske majstore, poput britanskog pjevača Tonya Martina, poznatog kao dugogodišnjeg člana Black Sabbatha, onih godina kada Ozzy Osbourne nije bio dio legendarnog heavy metal sastava.
Iako Tony sjajno zvuči u kombinaciji sa Zeletom u pjesmi „Missing You“ ipak moram zaključiti kako bi bilo bolje da se pozabavio samo instrumentalnom glazbom i ugostio, primjerice, neke od vrhunskih gitarista naših prostora, poput Vlatka Stefanovskog i Vedrana Božića. Ili nije morao nikoga ugostiti nego se samo fokusirati na svoj rad. Ista je situacija i u pjesmi/ama „Come With the Rainbow/Reci da znam“ gdje je posudio vokal mlade Banjalučanke Sonje. Iako će nekome možda dobro pasati „stanke“ od instrumentala, mišljenja sam da su ove dvije pjesme suvišne na albumu i odvraćaju pažnje s njegove prave misije, a to je gitara i sve njezine „bolesne“ izvedbe. To mi je nekako uvijek smetalo i u Divljim jagodama, sladunjavom i komercijalnom sastavu, doduše žestokog rock zvuka, ali često sam znao misliti što bi Zele mogao sâm napraviti s gitarom, bez benda, bez vokala, pogotovo nakon njegovog prvog solo albuma „Magic Love“ iz 1993. godine. I pogodio sam, Zele zvuči bolje nego ikada i ovoga puta mu se moram nakloniti, prvo iz razloga što je u najgore vrijeme rock glazbe izdao solistički instrumentalni rock album, a drugo iz razloga što je riječ o vrlo dobroj glazbi za koju vjerujem da će i u budućnosti imati prostora na našoj regionalnoj sceni.
Po nazivima pjesama možemo zaključiti da je na svoj način opisivao određene krajeve svijeta gdje je i sam putovao tijekom dugogodišnje karijere, pa tako imamo pjesme o Istanbulu, Kini, Bruneju, Aleksandru Velikom, Richardu Bransonu itd. Zna istaknuti kako ga je osim Londona najviše kao grad fascinirao Istanbul pa mogu i reći kako je upravo ta pjesma („Aksam in Istanbul“) među boljima na albumu. Iako otvara album sa žestokom „Tsunami“, nekako mi se više sviđaju laganiji i melodičniji instrumentali poput naslovne stvari, ali i „Sultan of Brunei“
Da zaključimo priču, ovo izdanje definitivno ulazi u neke od najozbiljnijih 2016. godine te time Zele potvrđuje status jednog od najboljih gitarista u regiji, voljeli ga mi ili ne. Ipak, samo zbog vokalnih suradnji na albumu koje po meni nisu trebale biti dio ovog projekta nego možda nekog od izdanja Divljih jagoda, ocjena će biti nešto slabija.