Dogovor je bio za intervju u 10 sati u lounge baru jednog poznatog zagrebačkog hotela. Sjeo sam u bašču bara i poslao poruku Frenkieju da me ne može fulat’ i da sam najširi od svih koji su tamo sjedili.
Vraća Frenkie poruku da stižu, a iako sam se pribojavao da će u međuvremenu doći i netko širi od mene pa me neće prepoznati, na sreću to se nije dogodilo te su me na prvu primijetili i dobacili – “jes’ ti taj široki?”. To je bio dobar znak da će i intervju dobro proći, bez obzira što se na njihovim licima vidjelo da se nisu naspavali. Bila je dobra noć, predosjećam.
Nakon kratkog uvodnog razgovora, ispijanja prvih mililitara kave, analiziranja koncerta u klubu Boogaloo koji se dogodio noć prije, te općenito hip hop koncerata u Zagrebu i razloga zbog čega smo toliko dugo čekali da nas posjete, intervju je službeno mogao i početi. Record!
Nije bilo puno ljudi u Boogaloo-u, ali je energija bila kao da je rasprodan klub. Kakvi su vaši dojmovi?
FRENKIE: “Kao što si i sâm rekao, šteta što nije bilo malo više ljudi, ali neki je zajeban vikend u Sarajevu, mnogo događanja”
KONTRA: “U Zagrebu smo, ba!” (smijeh)
FRENKIE: “Nama je jako bitno da smo održali…ček’, što sam rekao?”
KONTRA: “Sarajevu” (smijeh)
FRENKIE: “Pardon. Vidiš, nisam ni primijetio da sam to rekao, mozak se još nije upalio. Uglavnom, zajeban vikend u Beogradu (smijeh).”
KONTRA: “Hvala Slovenija” (smijeh)
FRENKIE: “Fala Ljubljana, vidimo se opet Skopje (smijeh). Dakle, nama je jako bitno da smo održali koncert i odrokali kao što možemo i kao što bi napravili i da sviramo na Maksimiru. Drago nam je što su ljudi došli i ispoštovali, te se primijetilo da su to baš hard core fanovi. Osjetilo se to na energiji i pjesmama. Najbolje su prošle nove pjesme s “Egzila” i “Putanje” što nam je posebno drago. Primijetio sam na ovom koncertu i to inače gledam i uspoređujem gdje god nastupamo, kad smo stare pjesme rokali s prvog albuma, poput “Raise” ili “Creme de la Creme”, u Tuzli je ludnica kad krene beat tih pjesama, a u Zagrebu je bilo obrnuto. Reagirali su više na nove stvari i to je super jer vidimo da je album došao do ljudi. Super je što smo održali koncert i nadamo se kroz neko vrijeme da ćemo doći ponovno, te da će biti bolji dan ili vikend, možda gostovati i na nekom festivalu i doći do šire mase.”
DJ Soul, Frenkie, Kontra, Ryu i Indigo u Red Bull studiju u Tokiju (Japan)
Kako si ti Kontra zadovoljan, u biti ovo je prvi koncert nakon “Egzila” u Zagrebu?
KONTRA: “Misliš nakon “Putanje”?”
A nakon “Putanje” čak?
FRENKIE: “Kad je izašla “Putanja” nismo uopće imali koncerta, nismo tada uspjeli, ne znam iz kojih razloga. Dakle, može se reći da je ovo dupla promocija.”
KONTRA: “Meni je uvijek drago doći, Zagreb mi je uvijek bio hip hop grad zbog Trama, El Bahateeja, Elementala, tako da mi je sentimentalno vrlo drag i educirana je publika. Bilo je stotinjak ljudi, ali se svi znaju ponašati na rap koncertu.”
Zanimljiv je taj četverokut, splitska, zagrebačka, beogradska i tuzlanska, odnosno sarajevska scena. Dosta su različite, kažu da Zagrepčani imaju najbolji flow, Splićani su najtvrđi, a po čemu su Bosanci posebni?
FRENKIE: “Pa i mi isto znamo bit’ sirovi (smijeh). Kao pravi Bosanac, jebiga. Po humoru bih rekao, znamo se nekada našaliti, a konkretno kada sam ja u pitanju i taj socijalni dio. Mi smo od početka poznati da rokamo po politici zbog situacije u državi, dosta se fokusiramo na to, što je normalno i prirodno. U Zagrebu je mnogo bolja situacija za razliku od Bosne. Normalno da primjerice kad čuješ Elemental, kad se dodiruje nekih društvenih tema, te ih usporediš s Bosnom, doista su u pitanju dosta blaži i mali problemi. Opet je i jedno i drugo angažman i to je neka glavna sličnost i razlika. Generalno, sviđa mi se što je tako šareno, baš što si naveo da imamo tri ili četiri države koje imaju svoj prepoznatljiv stil, a da ljudi u Hrvatskoj vole slušati srpske i bosanske repere te obratno. Slika regionalne hip hop scene je jako pozitivna i mislim da je dobro vrijeme za hip hop.”
Čak govore da je hip hop sada u svijetu broj jedan žanr i da je nadjačao rock?
KONTRA: “Jest, u zadnjih možda 10 godina svatko tko želi hit mora dovesti repera na pjesmu. Dobro je to. Valjda nam je to i cilj bio, kao i osnivačima hip hopa.”
FRENKIE: “Mislim da je to već duže vrijeme tako, sada je statistički i s ciframa potkovano. Sad ne može više nitko ništa reći, ali hip hop je sada, kada gledamo globalno, najpopularniji glazbeni žanr.”
Zadnja dva albuma, “Putanja” i “Egzil”, su produkcijski iznimno kvalitetna, beatovi su vrhunski. Zadnji mi se pogotovo svidio jer ste snimali u Tokiju, pa se osjeti inspiracija u Japanu i sve je to ukomponirano. Indigo je tu odradio odličan posao. Tko je sve osim vas radio na njemu, bili su tu ljudi koji su radili na miksu i masteringu, je li tako? Mislim, kako je uopće došlo do toga da snimate u Tokiju?
FRENKIE: “Glavna zasluga ide Indigu jer je on odradio 70 ili 80% posla, još prije Tokija. Radili smo na tekstovima i pjesmama, čak smo snimke odradili prije nego što smo otišli tamo. Beatovi su bili spremni, kao i aranžmani, a finalni touch je dao Ryu Kawashima koji je bio s nama u studiju u Tokiju i koji je uz Indiga dodavao neke finese. Mirza je definitivno učinio najveći iskorak od “Putanje”, ali i prije. Vidi se njegov prirodan rast, da tako kažem. Konstantno ide naprijed i sada slušamo nove beatove koji nisu striktno rap, radi remixe za pop izvođače, glazbu za TV reklame, tako da je jako talentiran i upija sve oko sebe, te reflektira kroz glazbu. Da se vratim na Tokio koji je došao kao prirodni nastavak “Putanje”. Njega smo snimali u Red Bull studiju u Berlinu, te smo bili svi zadovoljni, kao i izdavači i Red Bull kao partner. Kad je album izašao, snimke, spotovi, reakcije publike, sve je bilo fantastično i bilo je prirodno da napravimo nastavak. Onda smo razgovarali između sebe, zatim s izdavačkom kućom i Red Bullom koji je doslovno rekao da biramo gdje ćemo snimati. Naravno, nama je Tokio bio na prvom mjestu i uz puno rada, truda, organizacije i logistike uspjeli smo to realizirati. 90% tekstova i beatova su bili spremni, bili smo u studiju ukupno 5 dana. Prva tri dana smo snimali, a drugi dan smo paralelno počeli miksat. Morali smo tako brzo raditi jer smo imali samo 5 dana i uspjeli smo, hvala Bogu, sve završili, uraditi miks i mastering. Snimili smo tamo jedan videospot, “Đe će ko”, koji je objavljen prošle godine, te making of dokumentarac kojeg ćemo uskoro objaviti na YouTube-u tako da ljudima približimo kako je sve tamo izgledalo.”
“Đe će ko” baš pokazuje tu japansku kulturu, nekako na početku izgleda kao da si u Blade Runneru…
FRENKIE: “Samo kiša fali”.
KONTRA: “Ima kiša u onom mojem dijelu”.
FRENKIE: “E da, točno. Zaboravio sam da si i ti u pjesmi.” (smijeh)
KONTRA: “Ja sam Kontra, brate, đe s’.”
FRENKIE: “Ej, đe si, jes’ ti iz Zagreba?” (smijeh)
…cijela kultura u Japanu je drugačija, kao i način razmišljanja.
KONTRA: “Pa mi smo ljubitelji njihove kulture te se nismo iznenadili onime što smo vidjeli. Bilo nam je fascinatno, ali nismo bili šokirani onako kako smo mislili da ćemo biti, a nastavno na one stereotipe kroz filmove i dokumentarce. Ali što možemo reći za njih jest da su duplo discipliniraniji od Nijemaca, što je zaista teško postići. Vrlo su uljudni i kulturni, poštuju prostor jedan drugome, nisu hladni već drže neku distancu, ali su vrlo zahvalni. Što god da uradiš kažu ti – hvala. Kada u trgovini staviš čokoladicu na pult kažu ti “hvala”, pa kad mu daš pare, opet se zahvali, vrati ti kusur, ti se njemu zahvališ i onda on opet na kraju kaže – “hvala”. Jedna jako mirna kultura, duhovno su mirni i to je ono što sam ja primijetio.”
Frenkie snima rap dionice u Tokiju
Ali i oni su poznati po hip hopu i dosta rašireni, je li tako?
KONTRA: “Pa jesu, ali nije to kod njih toliko dominantno koliko smo mi vidjeli. Hip hop baš i ne.”
FRENKIE: “Pokušavali smo ugostiti jednog japanskog repera, Kohha, možda si čuo za njega jer je on tamo najpopularniji vjerojatno. Sličan je stilski kao mi, odnosno kao što je “Egzil”. Pokušavali smo doći do njega preko izdavačke kuće, dobili smo ga, ali kad smo mi bili tamo on je bio na turneji po Europi, tako da smo se mimoišli. Dobili smo hrpu nekih linkova od njihovih izvođača i baš si mogao vidjeti stilski da sve što imaš kod nas imaju i oni. Vidjeli smo nekog apstraktnog repera s dosta jazz elemenata i Kontra je rekao da je to njihov Marčelo (smijeh). Zatim Kohh dosta sliči nama, imaš zatim klasični boom bap, odnosno hip hop devedesetih, kao i ovdje, preslikano samo što je na japanski način. Koliko sam primijetio, doduše nismo mi istraživali toliko puno, a prema brojkama koje su dostupne na YouTube-u, nisu nešto popularni s hip hopom. Njima su videoigrice kultura, zatim pop pjesme koje čuješ na svakom koraku te izludiš.”
KONTRA: “Imaju se oni čime baviti osim hip hopom. Inače, tamo smo vidjeli nekih čudnih stvari koje bi kod nas na Balkanu propale, a kod njih je krcato. Imaju retro igraonice. To su igrice iz 80-ih i svi to igraju. Neke prečudne igrice, nešto scratchaš na ploči kao DJ i dok to radiš ubijaš vanzemaljce nekakve. Nešto što je nama skroz apstraktno i strano, a tamo 10 ljudi čeka na red. Ljudi nabijaju najbolje rezultate videoigrica i važno im je tko će biti najbolji. Vidiš da su to toliko brzi na rukama, kužiš da igraju već 10 godina. Imaju milijun nekih drugih stvari gdje se ističu i koje su kulturološki bliže njima nego hip hop. Ali eto, postoji i hip hop jer je to jako velika zemlja. Veliko je tržište, a samim time mora postojati hip hop, no nije toliko važan. Bitniji je nama, usudio bih se reći, nego što je Japancima.”
(za stol sjeda i Indigo, neispavan i još pod dojmom koncerta)
U pjesmama često čujemo FM Jam, zatim FM Jam državu, FM Jam ekipu, ali to je i obitelj. Veliko ste društvo koje je i uspjelo, svi ste u super odnosima, podržavate se međusobno i možemo reći da ste postali i zasebna država. Što vam FM Jam znači, što je bio u početku, što je danas?
FRENKIE: “Sve to što si upravo naveo i još više. Ja sam iz neke prve generacije kad je emisija krenula, pridružio sam se nakon 10. emisije gdje su bili i Edo Maajka i DJ Soul, te mogu reći da sam FM Jam shvatio kao svoj tim, kao Barcelonu.”
INDIGO: “Kao Rangerse.” (smijeh)
FRENKIE: “Više kao neka ekipa koja je našla zajedničke interese, a to su muzika i kultura. Od starta smo bili primorani, a tako smo i razmišljali, da se držimo skupa. Što se tiče hip hop muzike devedesetih, stanje u Bosni je bilo nula. Bilo je nekih repera u gradu, ali na niskom nivou, amaterski u demo smislu. FM Jam je prva emisija koja je izdigla sve na veći nivo, imali smo radijsku emisiju gdje smo mogli promovirati sebe, muziku, zatim repati uživo i slično. Naš moto je tada bio “Zajedno smo jači” i ne uz neki plan, mastermind i dogovor. Nego slušamo tu muziku, volimo ju, ima nas 15 u Tuzli, ajmo se sada svi zajedno družiti i pomagati jedni drugima. Taj mentalni sklop i filozofija ostali su kroz godine i tako dan danas funkcioniramo. Kao što sam ja bio s Edom, tako je Kontra sad sa mnom, Mirza je tu kao novi producent, prije su bili neki DJ-i, Disciplinska komisija, Defence i slični. Sve je to bila jedna ekipa i kad god je netko izdavao album svi smo stali iza toga, podržavali, promovirali, nastupali zajedno i to će vjerojatno ostati i u budućnosti. Jedna velika obitelj i ekipa, a sada je to proizašlo u pokret. Bilo je tu i puno više ljudi od nas, tko god se bavio hip hopom bio je u ekipi. Emisija je išla na državnom radiju BH1, emitirana je tada i u Tuzli i Mostaru, bila je platforma za sve repere u Bosni, a onda smo nakon nekog vremena shvatili da možda to i neće ići tako. Vratili smo se svojim izvornim ljudima, našoj ekipi i sad je FM Jam naša platforma. Generalno, spremni smo pomoći bilo kome, bez obzira jesi li iz Tuzle, Sarajeva ili nekog drugog grada i mjesta, to je neka naša filozofija.”
KONTRA: “Sve ovo je izraslo u neki identitet i ljudi koji vole nas kao FM Jam znaju iza čega stojimo, od Ede Maajke, preko DJ Soula i Indiga, do Frenkieja. Sve ono skupa što radimo i govorimo u pjesmama je jedna ideologija u nekom širem smislu. Kao što Frenkie kaže, to je izraslo u neki pokret. Ljudi koji dolaze na koncerte i koji su istinski fanovi FM Jama znaju iza čega mi stojimo i dijele te vrijednosti. Drago mi je što sam aktivni dio tog pokreta. Ima dosta ljudi koji se ne bave muzikom, ali ih mi smatramo FM Jamom. Postali smo prijatelji s dosta njih i to je postala određena ideologija i pokret.”
Frenkie, Kontra i Indigo na koncertu u Zagrebu (Foto: Nikola Knežević)
U zadnje vrijeme vidim da se dosta tih rap battleova održava, čak i u Zagrebu je nedavno Red Bull organizirao, kao i u Bosni isto. Dobro je što se njeguje taj freestyle što je dobro za daljnje razvijanje priče.
FRENKIE: “Freestyle je temeljna disciplina hip hopa i svi smo mi prošli kroz to u počecima, kad je bilo bitno da znaš freestyleat i da si dobar u tome. Događao se i prije Red Bull MC battle kojeg smo zajedno organizirali, isto u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji te na kraju zajedničko regionalno finale. Sada se to s Raplikom ponovno vraća i ove godine smo imali tri nacionalna finala. Predstoji nam sad regionalne finale u Tuzli 30. lipnja i nadam se da će biti jako dobar event s puno publike. Vidim to po nacionalnim finalima da se vraća interes za freestyle. Mi smo imali jedan propust što smo napravili pauzu između battleova. Imali smo kontinuitet u par godina, raslo je interesiranje i MC-ji su imali event na koji su mogli računati i gdje su mogli pokazati što znaju. Onda je bila kratka pauza pa je sve naglo palo, a sada smo se vratili i idemo uzlaznom putanjom. Bio sam na sva tri nacionalna finala i vidim da su sve to kvalitetni reperi i freestyleri, kao i sama publika. Atmosfera na eventima govori da postoji veliki interes te da će na regionalnom finalu biti jako dobro. Mislim da je to ujedno i neko gorivo mlađim generacijama, odskočna daska za dalje. Možeš se prijaviti, bit će ti pružena platforma s tehničke strane, dobit ćeš medijsku pažnju i sve je to bitno za mlađe generacije. Kontra je sudjelovao na tom događaju, isto i Sterma i Smoke Mardeljano koji su danas poznata imena. Ne bih rekao da je event njih probio i katapultirao, ali im je sigurno značio u karijeri.”
Indigo nam se pridružio…
INDIGO: “Još spavam” (smijeh)
…spominjali smo te i hvalili oko “Egzila”. Može tvoj komentar na cijelo izdanje, jesi li sa svime zadovoljan?
INDIGO: “Cijelim konceptom sam zadovoljan više u odnosu na “Putanju” pošto sâm Japan ima veći utjecaj na mene, kao i njihova kultura, animirani filmovi i soundtrackovi. Prirodniji mi je bio taj cijeli projekt. Dosta sam zadovoljan.”
Koliko je u hip hopu važna sama produkcija, odnosno rad na beatovima? Tekstovi, naravno, iskazuju emociju, ali što je važnije, barem u današnje vrijeme?
INDIGO: “Mislim da je došlo razdoblje kad se u svijetu više obraća pažnja na beat, a što će netko reći u tekstu je postalo manje bitno. Barem na američkoj sceni, što mogu primijetiti. Iako je kvaliteta na tehničkoj razini puno bolja, ali kako se stvorila hiperprodukcija sve je postalo monotono nekako, u nekoj šabloni.”
Kod nas je trap postao iznimno popularan, ne znam kakva je situacija kod vas. Što misliš ti o toj trap sceni i samom trapu?
INDIGO: “Super mi je sve, samo je pitanje koliko će ostati u fokusu. Mislim da će se kroz neko vrijeme sve isfiltrirati i onda će samo oni, koji su baš u tome iz nekih svojih razloga, a ne da bi bili jednu sezonu interesantni, opstati. Većina ih ganja neke trendove.”
Frenkie, Kontra, DJ Soul i Indigo u Red Bull studiju u Tokiju
Kako si zadovoljan nastupom u Zagrebu?
INDIGO: “Super, odlično. U početku sam mislio hoće li netko uopće biti tamo, barem po onome kako je izgledalo. Ali kada su oni (op. a. Frenkie i Kontra) izašli na binu situacija se popravila, te je koncert izgledao sve bolje i bolje kako je vrijeme odmicalo.”
Super, baš mi je drago. Dečki, sretno dalje, svaka čast na ovom nastupu i nadam se da ćemo se češće viđati.
FRENKIE: “I mi isto. Hvala tebi na razgovoru, podršci i promociji. Pozdrav svim čitateljima.”
Foto: Nikola Knežević (naslovna)