INTERVJU: Škotski kantautor Stuart Neville već godinama dolazi u Hrvatsku zbog jednog festivala!
Škotski kantautor Stuart Neville, koji godinama živi u Beču u Austriji, već četvrti put se pojavio na Exposure Music Festivalu u Velikoj Gorici, a dok je nekoliko puta sudjelovao u glavnom dijelu programa, ove godine je uživao u svim blagodatima velikogoričkog ranča Kurilovec te održao kratki nastup u pretprogramu.
Već je pobrao simpatije publike i organizatora, čak naučio i neke hrvatske riječi, a redovno ljetuje u našoj prekrasnoj domovini. Popričali smo s njim o tome, glazbi, kantautorima i melankoliji.
Dakle Stuarte, ovo je tvoj četvrti put ovdje?
Da, četvrti put. Kako vrijeme leti kad ti je zabavno (smijeh)
Što misliš o ovom festivalu, jedinstven, odličan, a atmosfera je genijalna?
Složio bih se sa svime. Sviram dosta festivala i koncerata, ali ovo nikada nisam vidio. Ima dosta energije u sredini kruga oko kojeg je okupljeno 8 kantautora na 8 pozornica. Vrlo je jedinstven.
Ne nastupaš ove godine na maloj pozornici, za razliku od prošlih godina.
Tako je, samo sam odradio mali set na pozornici, ne znam kako da je nazovem, mali sjenik, možda. Bilo je lijepo, publika je bila odlična. Ljudi su sjeli na travu pa smo imali i mali unplugged susret. Bilo je zabavno.
Što ima novog kod tvoje glazbe, snimaš li neke nove materijale?
Radim na novom albumu i nadam se da ću ga završiti do prosinca pa bi trebao izaći negdje u siječnju. 12 novih pjesama će biti na albumu i dosta se radujem svemu.
I dalje isti zvuk, melankolični?
Ima nekoliko up beat pjesama, možda jedna ili dvije, ali u pravu si. Ne znam kako da opišem taj osjećaj kod glazbe. Ako krenem pisati sretne pjesme neću imati tu radost kao kod skladanja melankoličnih pjesama. Vjerojatno ću cijelu karijeru imati baziranu na melankoliji.
Ali ovo je sretna melankolija.
Da, netko ju je opisao kao melankoliju s izgubljenom nadom (smijeh). Sviđa mi se to. Mora biti nekada tuge, ali i nade i moraš cijeniti ono što imaš.
Što misliš o ostalim kantautorima ovdje?
Ima puno talentiranih ljudi, bio je ovdje Speaking Silences iz Njemačke, James Walker iz Velike Britanije, Anita, Ann Marie, Dave McKendry iz Irske. Cijela grupa kantautora je bila snažna, dosta talentiranih glazbenika, pogotovo s Balkana. Imate dosta talenta ovdje.
Znači, vratit ćeš se u Hrvatsku?
Voljeli bismo, da. Postala je obaveza i tradicija svake godine da u ovo vrijeme dođemo u Veliku Goricu i podržimo prijatelja Vedrana Ivoreka. Ima dobro srce, te je puno dao sebe za ovaj festival.
Jesi li otkrio još što u Hrvatskoj osim Exposurea i Velike Gorice?
Da, bio sam u nekoliko mjesta. Bio sam u Isri, Poreču, dva ili tri puta u Puli. Zatim na nekom otoku gdje je Tito bio, kako se zove…
Brijuni…
Da, da Brijuni. Fantastična zemlja, vraćamo se za dva tjedna djevojka i ja na godišnji odmor. Nadam se da ćemo ostati barem tjedan dana.
Što je po tebi glavni problem kantautora danas, glazbena industrija ili nešto drugo?
Ne znam. To je život glazbenika. Ako uvijek vidiš probleme, onda ćeš ih i susresti i suočiti se s njima. Postoji dosta prilika koje nikada neće biti savršene, ali ima puno stvari koje možemo učiniti i puno načina na koje se možemo predstaviti i otkriti publici (op. a. expose ourself – lijepa usporedba s nazivom festivala) (smijeh).
Stuart na ovogodišnjem Exposureu (Foto: Nikola Knežević)
Ovaj festival bi bio puno uspješniji izvan Hrvatske, nego u Hrvatskoj, barem tako mislim. Malo publike dolazi i mislim da zaslužuje bolje.
Može se tako reći, ali svaki festival zaslužuje bolje. Možda treba samo više vremena. Pronalaziš publiku i to je najveći problem. I mi imamo u Beču festival, Schottenfest, te nam također treba vremena da nađemo publiku. Vedran je na dobrom putu, pronalazi dobre ljude, pronalazi odlične autore. Doći će do toga, treba mu samo vremena.
Jesi li naučio što od hrvatskog jezika, možda neke psovke?
Oh, Jesus (smijeh). Nisam siguran da znam psovke. Znam “hvala”, “dobro”, “kako si” i dođi. Dođi!!!
To je najvažnije (smijeh).
Da, da, dođi ovdje! (smijeh)
Foto: stuneville.com
