Nikola Vranić umjetničkog imena J. R. August nastupio je ove godine na Ferragosto JAM festivalu u Orahovici.
Izštekani stage je bio prirodni odabir za njegov nastup, iako je riječ o specifičnom glazbeniku koji svoju glazbu radi i za male, izštekane i klupske pozornice i za one velike festivalske. U svakoj prilici zvuči veličanstveno pa se stoga i okupio veliki broj publike na njegovom Ferragosto prvijencu. Tom prigodom smo razgovarali s njim o koncertima, budućem uratku, filmskoj glazbi i inspiraciji za stvaranje glazbe.
S Ferragostom si nastavio niz festivalskih nastupa. Priroda je bila oko tebe dok si nastupao, kako si se ovdje osjećao zbog toga?
„Fenomenalno, zbilja, nikada nisam bio u Orahovici tako da mi je jako drago nastupati. Lijepo je, nije tako ravno kao u Slavoniji jer je sve blizu Papuka.“
Jesi pripremao poseban set za ovu priliku ili je on isti?
„Stalno nešto mijenjam, imam dosta pjesama s tim da su se sad počele neke više kristalizirati za određene prigode. Nemam puno što kemijati, sviram ono što mi se svira taj dan i pazim da mogu to izvesti što bolje bez zbora. Dakle, ovo je bila jedna kraća i drugačija lista nego na što su ljudi navikli na mojim festivalskim nastupima.“
Kakav je plan za idući album s obzirom da voliš EP format? Takvog smo te i navikli slušati.
„Ono što sam skupio za album na Indiegogo platformi trebali smo objaviti kao EP, ali naravno nije bilo dovoljno novca pa se to sve rastegnulo, odnosno još uvijek traje. Pa su neke pjesme završene, neke su bile na pola jer mi se nisu svidjele, odnosno nisam ih napravio onako kako sam ih zamislio u potpunosti. Dakle, neke su otpale, neke nove su došle i ispalo je da ćemo album podijeliti na dva EP-a. Bit će otprilike sveukupno 7 ili 8 pjesama. Realno, čak mi je i draži još uvijek EP format. Imam neku ideju iz svakog EP-a iščupati dvije pjesme pa objaviti album s nekim novim pjesmama, ali moram vidjeti. Sve je to zbog financijskih razloga, inače bih objavljivao LP-jeve, ali jbg – to košta.“
Crpiš li inspiraciju od drugih izvođača, imaš li možda neke svoje uzore ili nešto što te u jednom trenutku inspirira u nedostatku tvoje vlastite inspiracije i prirode, tvojih čestih motiva itd.?
„Naravno, to je više nesvjesno, pogotovo u zadnje vrijeme. Na primjer, nisam veliki fan Brucea Springsteena, ali sam sad napisao dvije ili tri stvari koje mene podsjećaju, kao i druge ljude, na njega. Podsvjesno se neke stvari akumuliraju i izlaze na nekakve proreze u umu autora i to na različite načine. Pokušavam ne biti inspiriran previše drugim izvođačima, pogotovo ne glazbenicima, radije se onda orijentiram na neku drugu vrstu umjetnosti. Jer sam to radio u prošlosti kad sam radio čak neke stvari i na hrvatskom. Malo se čovjek pogubi kad previše razmišlja da bi htio više zvučati kao Jack White na jednom albumu, kao Elton John na drugom albumu. Naravno da uvijek to negdje proviri, ali mi je definitivno draže dočekati trenutak ili naziv pjesme, ili stih, ili zamisliti priču na nekom mjestu dok se vozim u autu, prirodi, odnosno dok razmišljam baš ono matematički kakvu pjesmu hoću napisati. To mi je puno draže nego se orijentirati nekom zvuku. Uvijek je to kako se potrefi, kako koji put.“
Nedavno smo se ugodno iznenadili što je tvoja glazba uvrštena u soundtrack filma domaće redateljice Barbare Vekarić, „Aleksi“, koji je i otvorio ovogodišnji Pulski filmski festival. Kako je došlo do te suradnje?
„Nisam sto posto siguran, odnosno ne znam točno kojim putem. Znam da je jedan gospodin, Beograđanin, preko Dušana iz Stray Dogga došao do mene da me pita za neku muziku za neki njegov filmski projekt. A s obzirom da on je birao glazbu za „Aleksi“ i još neke filmove, tako je on valjda predložio „Darkroom Boogie“ pa su se onda zaljubili u tu pjesmu. Trebala je biti dio isječka od tridesetak sekundi u filmu, a na kraju je ispalo da je bila u jednoj najduljoj sekvenci u filmu kad se oni voze motorom i bila je u odjavnoj špici te u traileru. Svoju muziku doživljavam kao muziku koja bi bila dobra za filmove, tako da mi je drago što je ovako ispalo.“
Nadam se da će biti i dalje ovakvih neobičnih suradnji te da ćeš i dalje podizati svoje ljestvice visoko kao i do sada.
„Hvala ti.“
Razgovarao: Zorislav Knežević