RECENZIJA: Corin Hardy: “The Nun” – Oče, oprosti joj, jer ne zna što čini!
Strašili su gledatelje objavivši trailer filma “The Nun” ili “Časna”, strašili su slučajne prolaznike, čak i u Zagrebu, pripremajući se za premijeru filma u Cinestar kinima, a na kraju…pričekajte kraj recenzije.
Prvo da razjasnimo neke stvari. “The Nun” je spin-off filma “The Conjuring 2” i peti nastavak serijala “The Conjuring Universe”, odnosno opake redovnice smo već vidjeli, a ova nas priča odvodi u 1952. godinu u Rumunjsku gdje se dogodilo samoubojstvo u redovničkim krugovima. A samoubojstvo je nečasna smrt, nešto najgore što može snaći one koji su svoje živote posvetili Bogu, kao njegovi sluge. Vatikan, naravno, želi sve istražiti jer se u cijelom samoubojstvu krije nešto puno gore, krije se najveće zlo koje je Katolička crkva mogla uopće zamisliti.
Poslali su velečasnog i mladu djevojku, koja se tek treba zarediti, u zapušteni crkveni hram u Rumunjskoj u kojem, kasnije shvaćamo, ipak žive još neke časne sestre. Moliti se Bogu kako bi svjetlo nadjačalo tamu, a ljubav mržnju je nešto sasvim normalno, no u slučaju filma “The Nun” stignete doći otprilike do “Oče naš, koji jesi na…” prije nego što vas na drugi svijet odvede Darth Vader časna. Ne samo da vas zlo može odvesti na krivu stranu, nego vas može i zavesti, stvoriti vam iluzije, sve kako bi učinilo ono što je i naumilo, prekinuti časni i besmrtni mir. Dalje neću otkrivati detalje, hoće li dobro pobijediti zlo ili ne, ali samo mogu reći – ono se ne može nikada pobijediti, nego samo na jedno izvjesno vrijeme zaustaviti.
Priča je tipična hororska i nema ništa posebno za izdvojiti u njoj. Događaju se i one radnje koje su poznate u ovakvom filmskom žanru, ideš kroz ta vrata iako znaš da je iza njih zlo, prolaziš kroz taj hodnik jer te neki glas doziva, ne ideš u grupi kroz nepoznate prostore, nego se razdvajaš od drugih, sve su to one greške u koracima koje su se simpatično pričale u filmu “Vrisak”, a na temu što ne treba učiniti ako se nađeš u jednoj od takvih situacija. Ali ovo je horor kojemu je glavni cilj zastrašiti gledatelja i mogu reći da su to učinili. Ne puno puta, ali dovoljno da kad izađete iz kina gledate u bespuća tih hodnika i čekate kad će ispred vas iskočiti časna. Kao da nam nije dovoljno problema u životu. Ono što ste vidjeli u traileru, one neugodne scene, njih ćete vidjeti više puta tijekom filma i uz dramatičnu jednotonsku glazbu i nagle pokrete trest će vam se brada, sigurno. Ali ne srljaj kao guske, pardon, časne u maglu. “Imaj vjere, sestro”, rekao bi netko u filmu. No, nažalost Bogu je ovdje kraj i samo ga može spasiti jedno, krv Kristova. Ali ajde ju ti pronađi u tom zapuštenom samostanu ili što li je već. I još u rumunjskoj šumi.
Nije mi se pretjerano svidjela kamera u filmu, ali ni sama slika, kadrovi ostavljaju dojam jeftinog filma, a ove strašne scene su već viđene u drugim horor filmovima, samo iza njih nije uvijek bila časna. Glazbe i nema toliko, samo dramatični duboki glasovi, nešto poput Phurpe u Močvari. Ali i Phurpa je strašnija od ovoga, ako ste bili na njihovom performansu ove godine u Zagrebu. Čak nema ni nekih iznenađenja jer neugodne scene uvijek dolaze kad glazba ulazi u fade in pa se možete na vrijeme prekriti dekom, baciti djevojci ili dečku u zagrljaj ili jednostavno piljiti dok vam oči ne iskopa Darth Vader časna. Spominjem Vadera jer su je tako nekako nacrtali na plakatu filma iako uopće nema crno lice u filmu. Više izgleda kao životinja s čudnim zubima. Kao “Predator” kojeg sam ovoga puta preskočio, ali ga ostavljam za sljedeći posjet kinu. Gluma isto nije impresivna, čak ni kad je u pitanju Demián Bichir (“Hateful Eight”) ali kao da i mora biti u horor filmu. Glavno da znaju plakati, vrištati, bježati, odnosno bježati ne znaju. I da, priča se nastavlja!
I opet je pogođeno nepisano pravilo koje glasi – sve ono što se na velika vrata najavljuje kao kino hit u 90% slučajeva je samo riječ o prosječnom filmu. Da, “The Nun” je prosječan horor film, ništa strašniji od prethodnika, ništa lošiji ili bolji od drugih horor filmova ove godine. Ali to je tako u horor žanru, nekad pogodiš temu, a nekad bome staneš u shit. Holy shit!!!
