Četvrti EP zagrebačkog punk rock benda iskorak je u odnosu na njihov dosadašnji, uglavnom koncizni i solidni, ali pomalo predvidljivi garage punk stil.
Dosadašnja izdanja su imala po pet pjesama, mahom energičnih brzaca od minutu i pol-dvije; u usporedbi s tim “Jedna mladost, jedan ep” jedna je višedijelna šestominutna pjesma, rekli bismo prog rock. No za razliku od mini rock opera na tragu The Who kojima su Green Day kritički i komercijalno bljesnuli na “American Idiot” ili pristupa “skate punk susreće the Wall” NOFX na konceptualnom EP-iju “The Decline” iz 1999., “Jedna mladost, jedan EP” ne nudi ni grandioznu temu niti raskošniju izvedbu.
EP je snimljen uživo, čime je odlično uhvaćena neosporna energija benda, a glazba se ne razlikuje previše od prijašnjih radova osim što su različiti dijelovi povezani u jednu cjelinu kroz par poprilično impresivnih breakdownova. Tekstualno gledano, u pitanju je također niz vinjeta iz života povezanih temom ulaska u sredovječnost.
Sve skupa funkcionira iznenađujuće efektno jer bend svaku sekciju pjesme koristi za iscrtavanje jednog razdoblja mladosti i jedne promjene raspoloženja čime se postiže zaokružen i vrlo promišljen dojam ove vrlo kratke cjeline. “Jedna mladost jedan ep” primjer je kako se vrlo ograničenim i stoput iskorištenim stilskim sredstvima uz pametno složen koncept i efikasno korištenje dinamike može postići rezultat koji na kraju zvuči svježe i neočekivano.