Toga jutra, 16.10.2007., vrijeme je stalo, a cijela regija ostala je u šoku. Punih trinaest godina prošlo je otkako nas je prerano napustio čovjek anđeoskog glasa, Toše Proeski.
Čovjek koji gotovo nikada nije skidao osmijeh s lica svojim glazbenim djelima, ali i humanim gestama, pronašao je put do srca svih onih koji su ga poznavali, ali i onih koji nisu. Svatko od nas na svoj način prisjeća se njegova lika i djela.
U srijedu 14. listopada u Novoj Gradiški ispred Elektrotehničke i ekonomske škole položeni su vijenci kod Tošinog spomenika, a potom je krenuo tradicionalni maraton put Kruševa. U petak 16.10., na sam dan tužne obljetnica, u Zagrebu će biti otvorena kapelica na Rokovom perivoju. Svi kojima Toše znači i nose ga u srcu taj dan mogu doći od 17h do 18h te upaliti svijeću za njegovu dušu.
Ni za života, ni danas, ne postoji čovjek koji za Tošu nije imao samo pohvale. Njegove riječi – “Ne želim da mi skidate kapu, samo želim da se ponosite mnome.” – ostat će zauvijek urezane u srcima svih koji su ga osobno poznavali, te brojnih obožavatelja i štovatelja.
Trinaest dugih godina kasnije, Tošine riječi – “Ve sakam site (Sve vas volim)” – pokazuju koliko je veliko srce imao skromni mladić koji je svojim djelima uvijek nesebično pomogao onima kojima je bilo najpotrebnije.