Fantastičan novi album kantautora Ivana Grobenskog funkcionira kao glazbeni ekvivalent književnog hita Kristiana Novaka “Črna mati zemla”; oba autora vrlo uspješno koriste klasične southern gothic motive predstavljajući područja sjeverne Hrvatske.
Izolacija, neimaština, posvemašnji fizički i duhovni mrak na prvi pogled repliciraju zavodljivu mistiku američkih ekvivalenata, no već sljedeći pokazuje da se ne radi o prepisivanju southern gothic motiva, nego o originalnoj sjevernjačkoj gotici.
Da je zanimljiv i talentiran glazbenik Grobenski je dokazao što samostalnim, što radom u bendu Moskau. No bez obzira na nesumnjivu energiju pa čak i vidljivu autorsku viziju, većina tih projekata je stilski, tematski i duhovno pripadala negdje drugdje. Odlučivši zamijeniti engleski hrvatskim, Koprivničanac Grobenski se u lingvističkom smislu vratio kući, no pritom je ponio utjecaje onog što očigledno voli – Rya Coodera, Toma Waitsa, Davida Lyncha, Jima Jarmuscha – i spojio ih s tradicionalnom podravskom glazbom. Krajnji rezultat je album koji bešavno veže blues i popevke, hrvatski sjever i američki jug. Grobenski očigledno zna da je tuga i melankolija srž svake narodne glazbe dijem svijeta.
Velika vrlina albuma je “zemljani” gitarski ton u kojem žice na trenutke zvuče kao pucanje šiblja, dok ostatak zvučne slike mahom lišen perkusivnog služi ponajprije pažljivom, sugestivnom oslikavanju atmosfere, bilo da se radilo u upotrebi trube ili sintesajzera. Što se tiče samog vokala, Grobenski je svoj falsetto fino uklopio u dijalekt pa zvuči bolje i uvjerljivije nego li na engleskom jeziku.
Određena zamjerka albumu se možda može uputiti zbog naglašeno teatralnog štiha koji dominira pjesmama, no to je nešto što bi se moglo objesiti o cjelokupnu podvrstu ovakve mračne, narodnom tradicijom nadahnute glazbe. Isključimo li to, dobijemo jedno od najboljih,najpromišljenijih hrvatskih ostvarenja tekuće godine. Možemo se samo nadati da će više kantautora slijediti ovaj primjer, ako ni zbog čega drugog onda zato što su naša narodna baština, tradicija, mitologija, dijalekti i povijest jednako bremeniti. zanimljivi i mračni kao i oni prekooceanski. Bravo!