RECENZIJA: Squid: “Bright Green Field” – sjajan debitantski album mladog benda koji obećava mnogo
8. svibnja 2021.
Music Box (10920 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Squid: “Bright Green Field” – sjajan debitantski album mladog benda koji obećava mnogo

Vjerujem da pojam post-punk u većini budi asocijacije na repetitivne, simplističke bass linije i kvazi-suicidalne, mračne riječi bendova kao što su Joy Division, Interpol i slično.

Iako vjerni definirajućim elementima post-punka, Squid, britanski bend osnovan 2016. godine, svojim debitantskim albumom nudi jednu zabavniju i plesniju stranu ovog žanra – nadahnutu igru glazbala i vriskova koji stvaraju vrlo zanimljivu cjelinu.

Ime albuma je „Bright Green Field“ („Sjajno zeleno polje“), a sastoji se od jedanaest pjesama. Iako ime sugerira zelena polja i lakoću zvuka, album je u stvarnosti jedna distopija, često puna duplog lirskog značenja i mračne filozofije. Ako izuzmemo kratki instrumental koji otvara album, već druga pjesma vrlo uspješno oslikava atmosferu „Bright Green Field“. Pjesma se zove „G.S.K.“ – akronim farmaceutske tvrtke GlaxoSmithKline. Pjesma je distopija industrijalizma, slika iz života vođenog otvoreno kapitalističkom ovisnošću. Iduća je pjesma „Narrator“, osmominutni singl i najpamtljivija pjesma albuma. Pjevajući o tankoj liniji između svijeta sna i jave, a gdje postajemo sami svoji pripovjedači, Squid stvara dinamičan plesnjak građen na izvrsnim riffovima te vriskovima koji bude osjećaj Pink Floydove „The Great Gig in the Sky“, kada bi „The Great Gig in the Sky“ bila napisana u stanju napadaja nekontroliranog bijesa.

„Boy Racers“ je pjesma koja je jednako plesna, a opet puna anksioznosti, slično kao i „Paddling“, dok pjesma „Documentary Filmmaker“ nudi jednu manje dinamičnu, ali jednako intrigantnu stranu zvuka. Posljednja pjesma „Pamphlets“ odaje stanje potpunog punk kaosa, dok „Global Groove“ vokalno asocira na tamne pjesme sa sredine Pink Floyd albuma „The Wall“. Ipak, bend čiji je glazbeni utjecaj itekako osjetan su Talking Headsi u tendenciji ka stvaralaštvu koje je bazirano na plesnim ritmovima i „Byrneovskim“ vokalima. S druge strane, za razliku od Talking Headsa, Squid ne pjeva o nepovezanim objektima svakodnevice, već dubljim temama današnjeg društva te, kombinirajući svoju vlastitu glazbenu sliku s utjecajima spomenutih velikana, stvara nešto što je isključivo njihovo.

„Bright Green Field“ zanimljiv je i kohezivan album dobre produkcije i odlične glazbene igre. Zaista sjajan debitantski album mladog benda koji obećava mnogo.

Ocjena
4.5 out of 5

4.5

Vrlo dobro
4.5 out of 5