Darko Rundek u Slavonski Brod je dolazio svirati odavno i to s raznim ekipama, ali ovo je prvi put da je došao baš s Ekipom.
Još tamo nekad početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća (ovako rečeno to poprilično davno zvuči) ekipa s kojom je dolazio zvala se Haustor. Legendarni je to bio zagrebački novovalni bend koji je uz Azru, Film i rano Prljavo kazalište donosio neke nove vjetrove u glazbi toga vremena. Darko kao jedan od dva autorska stupa Haustora (uz Srđana Sachera) “kriv“ je za ogroman broj fantastičnih pjesama koje nam je ovaj bend ostavio i na kojima su nekada, a i danas, odrastale generacije mladih koji su ipak tražili odmak od nekog mainstreama i koji su težili nekoj vrsti alternative, što glazbene, što tekstualne. Nakon Haustora nastavio je vrlo uspješno s glazbenom solo karijerom, a usporedno je isto tako uspješno djelovao i u kazalištu. Uglavnom se sve to događalo na relaciji Zagreb – Pariz, ali moglo ga se uhvatiti i na nekim potpuno drugačijim lokacijama. Zadnjih godina uglavnom mir traži na Braču, ali ni u kom slučaju ne zapostavlja svoju glazbenu priču, pa s tim u skladu relativno često ga možemo vidjeti i uživo.
Ovaj put u Slavonskom Brodu Darka Rundeka & Ekipu ugostila je Kazališno koncertna dvorana “Ivana Brlić Mažuranić” (koja uzgred budi rečeno ove godine slavi svojih prvih pedeset godina postojanja i u zadnje vrijeme nam dovodi vrlo zanimljiva imena povodom obljetnice). Rundek je sada došao s ekipom koja se uistinu “kliče“ Ekipa, a u kojoj su stvarno vrhunski glazbenici. Silvio Bočić na bubnjevima, Roko Crnić na bas gitari, Miro Manojlović na vibrafonu i ostaloj skalameriji, Igor Pavlica na trubi i Ana Kovačić na saksofonu već su etablirana imena naše glazbene scene i u suradnji s Darkom već neko vrijeme djeluju stvarno kao prava ekipa, što koncertno, što diskografski.
Prošetao nas je sinoć Darko s Ekipom u skoro dvosatnom koncertu svojim kompletnim repertoarom, pa smo tako na koncertu mogli čuti pjesme u rasponu od klasika Haustora do pjesama sa zadnjeg, Porinom ovjenčanog dvostrukog EP-ja Brisani prostor. Upravo stvari s ovoga albuma kojima je otvorio koncert pokazale su nam kako se ova izvanredna ekipa odlično slaže i mora se priznati da uživo svaka stvar zvuči čak puno bolje nego na ploči. Bend funkcionira besprijekorno, a to je vjerojatno zato što su im ovo ipak “domicilne“ stvari. U dvorani koja je i ovoga puta imala savršeni sound sve je zazvučalo i nijansu bolje. Teško je, a ne bi bilo ni u redu, nekoga pojedinačno izdvajati, ali samo ću reći da su se glazbenici izredali na više instrumenata tijekom koncerta, pa smo tako vidjeli basista za bubnjevima, bubnjara i vibrafonista na gitarama, trubača na synthu, a jedino se Darko držao svojih gitara i samo na čas posegnuo za usnom harmonikom.
Aranžmani su nas vodili od divne akustike do teške psihodelije, ova ekipa ne boji se ni buke, a publika je na sve ponuđeno reagirala s oduševljenjem. Naravno da su takozvani “stari“ hitovi najbolje prošli kod publike, to je uvijek tako, ali ovaj novi pravac djelovanja svakako zaslužuje barem istu pažnju, jer realno, Darko Rundek i danas radi vrhunsku glazbu na najvišem nivou, a uostalom, ljestvica je uvijek bila postavljena visoko i nikada nije spuštana. Kemija s publikom ostvarena je još na samom početku koncerta, a sam kraj, kako već rekoh, nakon skoro dva sata svirke donio je glazbenicima ogroman i više nego zaslužan veliki aplauz. Naravno, Ekipa se vratila i s dvije fantastične verzije “Šejna” i “Šala od svile” s kojima je završila ova divna večer.
S kim god sam pričao poslije koncerta, svi se slažu da su dobili puno više od očekivanja, a na samom početku očekivanja su bila velika. Katalog glazbenih bisera koje u svojoj pjesmarici ima ovaj glazbeni velikan veći je od kataloga Ikee, a ono što nam je iz njega ovaj put u Slavonskom Brodu ponudio oduševilo je sve prisutne. Rijetki su ovakvi nastupi i zato se nadamo se da ćemo Darka Rundeka & Ekipu i njihovu glazbu imati ponovo priliku gledati i slušati u Slavonskom Brodu. Treba nam u ovo neko šugavo vrijeme ovakvih dana i ovakvih večeri.
Jer “duša gine od tišine”.
Foto: Tatjana Prvulović Mirković