“Nemoguća misija: Konačna odmazda”, navodno posljednji dio ove filmske sage, trenutno se prikazuje u kinima Cinestar diljem Hrvatske. U glavnom fokusu Tom Cruise, odnosno Ethan Hunt.
Posljednjih godina su glavni blockbusteri bili neke zanimljive kombinacije, “ozbiljan film (drama/akcija) vs. fantasy (ili u tom smislu)”, a ove godine nam bogme dolaze dva top akcijska filma: osmi i navodno posljednji dio sage “Nemoguća misija”, koji se već naveliko prikazuje u kinima, te film o Formuli 1 Brada Pitta, odnosno Josepha Kosinskog uz koje je budnim okom priču i akciju navigao sedmerostruki prvak Formule 1, Sir Lewis Hamilton u funkciji producenta, i koji se eto baš danas počinje prikazivati u Cinestar kinima i oko kojeg je posljednjih mjesec dana stvoren toliki hype kao nikad oko takvog auto-moto filma. Ali “F1” tek treba dostići šarm i kvalitetu “Rusha” iz 2013. s Chrisom Hemsworthom i Danielom Brühlom u glavnim ulogama. No o “F1” čitajte idući tjedan.
Brad Pitt, osim što je izvrstan glumac, te vrlo prisutna javna osoba, je i vrlo kvalitetan producent s izvrsnim osjećajem za izbor filmova u kojima će u nekom obliku sudjelovati, ne nužno kao lice filma (glumac). Baš je prije neki dan na jednoj od premijera filma (čini mi se da je bila europska), istu došao pohoditi i Tom Cruise i, volite li ih ili ne, ova dva velika glumca su se srdačno pozdravila (zajedno su glumili samo jednom, davnih dana u “Intervju s vampirom” iz 1994.).
Tom Cruise može biti zadovoljan učinkom svog posljednjeg filma jer je u malo više od mjesec dana koliko se prikazuje “MI: Konačna odmazda” u kinima, skoro dosegao cifru prethodnog filma, prvog dijela “Odmazde”. Dodala bih, čak i zasluženo, ne što je skoro dosegao prvi dio po zaradi, nego što je zasluženo uspješan kao takav, jer je serijal “Nemoguće misije” uvjerljivo najkvalitetniji akcijski serijal po baš svemu: nevjerojatnim vratolomijama za koje je uvelike zaslužan baš sam Cruise, po minimalno korištenom CGI-ju, po glumačkim postavama, prilično inteligentnim pričama i humoru (zabava, dakle) koje nudi – uz napomenu da rijetko koji akcijski film ima baš totalno uvjerljiv/kredibilan scenarij (na kraju, ne zove se serijal uzalud “Nemoguća misija”), te fenomenalnim snimateljima i dakako prvom ligom režiserskog posla.
Naravno, nemoguće je zanemariti i serijal o Jamesu Bondu, koji ipak drži prvo mjesto ali ne nužno radi “allround” kvalitete (ako izuzmemo nekoliko starijih filmova sa Seanom Conneryjem i “Goldeneye” s Pierceom Brosnanom – tek su filmovi s Danielom Craigom uistinu bili top kvalitete po punoj crti). No, šarm serijala James Bonda je nepobjediv.
Svi ostali serijali ipak daleko zaostaju za “Nemogućom misijom”, iako je mnogima “dealbreaker” serijala baš Tom Cruise. Njega ljudi vole ili ne vole. Spadam u prve, bez obzira što si mislim o njegovom karakteru (navodno je glavni lik iz filma “Američki psiho” iz 2000. djelomično baziran na osobi Toma Cruisea, ako je vjerovati jednoj izjavi Christiana Balea koji je glumio u “Psihu”).
Činjenica je da je Cruise pažljivo birao svoje uloge tijekom karijere i velikom većinom pogađao “u sridu”, radio s najboljim režiserima i kolegama glumcima, a sam po sebi je kvalitetan glumac, ali i filmaš općenito. Lik špijunskog operativca tajne skupine IMF, Ethana Hunta, svakako je jedna od njegovih boljih uloga, iako u ovakvim filmovima poput “Nemoguće misije” akcija i vratolomije uvelike preuzmu dominaciju nad svim ostalim. Dobar (loš) primjer je i serijal “Brzi i žestoki” koji nema veze s prvobitnom sjajnom idejom, a gluma je, usprkos dopadljivim i sasvim kvalitetnim glumcima, na površinsko-baznoj razini.
“Nemoguća misija” je to do sada uspješno izbjegavala, pa ni “Konačna odmazda” nije iznimka. Svi standardni likovi, uz Cruisea kao Hunta, Vinga Rhamesa kao Luthera, Henryja Czernyja kao Kittridgea, Angele Bassett kao predsjednice SAD-a i Simona Pegga kao Benjija, su očekivano odlični. Moja skoro pa jedina zamjerka na glumački dio filma i općenito na film je baš Benjijeva uloga. Simon Pegg je izvrstan komičar i pisac, što smo vidjeli na nekoliko ranijih filmova MI i to je uvelike dizalo filmove. Zadnja dva nastavka kao i “Konačna odmazda” tog sjajnog humora imaju jako malo, zapravo ništa i to pogotovo ovoj “Nemogućnoj misiji” jako nedostaje. S druge strane, jedna komponenta je nauštrb zabave do sada najjače izražena, a to je sentimentalnost i emotivnost, čak melankolija. Je li radi “finalnog” dijela serijala (u što ne vjerujem) ili priče koja ima taj finalni konačni štih, ali izražena ranjivost glavnih likova je zapravo veliki plus filmu. Od glumaca iz prethodnog dijela ponovo se pojavljuje odlična Hayley Atwell u ulozi Grace, te apsolutno najbolji u ekipi Esai Morales kao zlosutni negativac Gabriel. Ostali su na očekivanoj dobroj razini, ali ništa specijalno. Da zaključim s glumom, ostaje žal da su fenomenalnoj Hannah Waddingham dodijelili ozbiljnu ulogu admiralice Neely jer je Hannah fantastična u komičnoj seriji “Ted Lasso” pa je mogla podignuti taj zabavni dio, mada ne mogu reći da joj dodijeljena uloga ne stoji kao salivena.
Prvi generalni dojam nakon gledanja filma, koliko god mi je MI franšiza draga, jest da je jako dobar ali – predug. Ako sam za prethodni nastavak “Mission: Impossible – Dead Reckoning Part One” koji ima 164 min rekla da je neobično dug, ali OK, za ovaj sa 169 min moram priznati da su McQuarrie i Cruiser natrpali nevjerojatnih i sjajnih vratolomija i akcijskih scena, ali je dobar broj njih daleko predug, naročito kaskaderske scene u finalnoj četvrtini filma. Da, znam da su one posve realne, ne možeš se zakvačiti na avion dvokrilac i u zraku prebaciti na pilotsko mjesto i pritom se riješiti samog pilota i onda još dohvatiti sve te komande pa se u konačnici prebaciti u drugi avion i riješiti se Gabriela – naravno da to u stvarnosti, da je izvedivo, traje daleko duže, ali ne treba i scena trajati koliko umišljena stvarnost. To je ipak samo film. Svi već znamo kaskaderske sposobnosti Cruisera, ali ovo čak nije više ni toliko zanimljivo. Dakle ,akcija standardno fantastična, ali u dobar broj finalnih scena predug i onda slijedi mala dosada. S druge strane upravo te scene vidljivo i zapravo fantastično pokazuju koliko su stvarne jer se baš vidi kako gravitacija poteže Ethana Hunta s aviona, pa je i bedaku jasno da je ovo real life, a ne CGI. U nekoliko uistinu fantastičnih scena gdje dolazi do izražaja vanredna fotografija i promjena omjera formata, da nabrojim samo jednu od scena u podmornici (finalni dio filma) gdje Hunt okreće kotač šahta podmornice Sevastopol, potvrđuje kvalitete koje je MI franšiza uvijek imala. Na žalost, tih scena je ipak manje.
Malo smeta i iznimno dug uvod filma koji traje skoro sat vremena u kome se na ovaj ili onaj način ponavlja što je bilo u prethodnom nastavku (odnosno prvom dijelu “Odmazde”) – prvo, uopće nepotrebno, drugo, ako su već stavili “u prošlom nastavku ste gledali…” onda je to trebalo trajati maksimalno 15 minuta. Dakle, došli bi do filma dugog oko 130-ak min što bi bila bomba. Ovako i one sjajne, intimne i emotivne scene među prijateljima nemaju dovoljnog efekta, nije da su neuvjerljive, baš obratno, dođe ti suzica na oko, ali ne znam, nije mi to – to.
Priča je poznata, dakle, nastavak iz prethodnog filma o borbi ljudi međusobno oko toga tko će pokoriti i ovladati umjetnom inteligencijom, što je apsolutno aktualna i hvalevrijedna tema, ali se u ovom filmu i taj fokus nekako izgubio, više se tu radi tko će koga i kome maznuti onaj križni ključ koji otvara izvorni kod Entityja (AI-ja) na Sevastopolu, što savršeno služi akciji, ali ne i priči. Za neki pametniji zaključak o filmu (a osvjedočeni sam fan franšize) bih ga trebala pogledati još jednom, ali dojam je da su Cruise i McQuarrie htjeli napraviti film tj. nastavak “najveći do sada”, film “larger than life“, a da su od prevelikog htjenja malo i fulali, iako je film svakako dobar i vrijedan gledanja baš u kinu.
Ali, kao “Konačna odmazda” – ako to znači uistinu finalni film franšize:
“Tom Cruise, ako ovo čitaš – želim vidjeti još nastavaka dostojnih tvoga velikog talenta s nešto manjim doživljajem samoveličine, samovažnosti ili možda samo prevelike želje (znaš onu “glad ima velike oči”). Pusa ti.”