Treći dan Copenhell festivala, koji se održavao u danskom Kopenhagenu od 18. do 21. lipnja ove godine, počeo je vrlo obećavajuće.
Netom nakon podneva na glavnoj pozornici nastupili su Soulfly. Max Cavalera će zauvijek biti legenda metala, što god da on radi znate da će biti kvalitetno i zabavno, ali će zauvijek ostati i sinonim za Sepulturu. To da je toj grupi trebalo čak trideset godina da se do kraja raspadnu nakon njegovog odlaska je impresivno, no najveći razlog toj sporoj smrti banda je što nikoga za njih nije bilo briga još tamo od devedeset šeste. Setlista se uglavnom sastojala od stvari sa prvih par albuma, i ranoranioci su stvarno mogli uživati u majstorskim izvedbama „Eye for an Eye“, „No Hope = No Fear“, „Back to the Primitive“ i mnogih drugih hitova.
Nakon toga na Pandaemoniumu nastupa Gate, norveški folk metal bend. Dosta dobra kombinacija ženskog vokala, tradicionalnih melodija i instrumenata, uz solidnu količinu distorzije i elektronike. Jako pozitivno iznenađenje. Zatim slijedi svima dobro znani Dream Theater, koje sam prvi put slušao uživo i nisam ostao razočaran. Iako sam znao da će tako biti, ipak me iznenadilo kako dobro zvuče uživo, s obzirom na kompleksnost muzike.
Carcass je jedan od rijetkih bendova koji se ponovno okupio dugo nakon raspada i uspio biti znatno kvalitetniji od svojeg originalnog izdanja, a za ovaj nastup su ipak odlučili živjeti malo više u prošlosti, pa su većinu pjesama uzeli s „Heartwork“ i s definitivno najbolje naslovljenog albuma u povijesti metala „Necroticism: Descanting the Insalubrious“.
Odmah nakon njih Kreator je bio zaslužan za najveću pješčanu oluju u povijesti Danske. Od samog početka s „Violent Revolution“, preko „Enemy of God“, „People of the Lie“, „Satan is Real“ sve do „Pleasure to Kill“, uz neprekidne valove crowdsurfera i višestrukih šutki u koncentričnim krugovima, svaki pojedini fan kraj nastupa je dočekao s barem kubikom pijeska u nosu i ušima.
Tempo je nakon toga malo primirila Myrkur spojem svojeg prepoznatljivog folk i black metala, savršen nastup za lagani predah, hvatanje zraka i laganu meditaciju. Danska folk/black metal pjevačica koja je svojim pjesama inspiriranima nordijskim folklorom osvojila publiku. Meni osobno preblaga muzika za ovakav festival, iako je inače jako volim i često slušam. Setlista je također bila sačinjena većinom od laganih pjesama, što mi je potpuno spustilo atmosferu.
Headliner trećeg dana bio je legendarni pop-punker Billy Idol. Nikad nisam bio neki fan, znam više-manje samo njegove hitove, ali tih hitova je toliko puno da punih devedeset minuta nije bilo niti jedne pjesme koju nisam znao otpjevati od početka do kraja. Super zabavan set. Možda ne baš kalibra Copenhella, no u svakom slučaju lijepo iskustvo. I dobar uvod u zvijezdu večeri i cijelog festivala.
King Diamond već godinama obećava novi album „Saint Lucifer Hospital 1920“, čak i prodaje te majice. Na albumu će vjerojatno biti i „Spider Lilly“ kao posljednji veliki hit. Od samog početka s pjesmom „Arrival“ pa sve do završne „Abigail“, King vlada scenografijom u spektakularnoj predstavi s nizom promjena kostima. Glas mu je i dalje izvrstan, glazbena pratnja besprijekorno uigrana, koreografija precizna do posljednjeg detalja – sat i po neprestanog audio-vizualnog savršenstva. Perfektan kraj dana i apsolutno najbolji koncert na festivalu.
Odlazim na Pandaemonium poslušati danski blackened death metal Strychnos. Puno više po mom ukusu, uz dobru scenografiju punu lubanja i krvi, ovaj bend koji postoji više od 25 godina, ali je prvi album izbacio tek 2022., potpuno me oduševio.
Za kraj večeri poslušao sam danski deathcore Cabal koji su mi još jedno otkriće ovog festivala. Brutalno, masno i puno energije. Na skoro svakoj pjesmi su imali i goste – DJ-e, repere i gostujuće vokale.
Piše: Dubravko Jakovljević
Foto: Vedran Levi