Kultna sarajevska grupa Bombaj Štampa nastupit će u subotu, 11. travnja 2026. u zagrebačkom klubu Boogaloo, gdje će publici predstaviti pjesme s novog studijskog albuma
“Voljet ću te vječno, a možda i duže”, ali i podsjetiti na bezvremenske klasike koji su obilježili više od četiri desetljeća njihove karijere.
Uoči zagrebačkog koncerta i promocije novog albuma naš novinar Boris Abramović razgovarao je modernim komunikacijskim kanalima s Brankom Đurićem Đurom, frontmenom Bombaj Štampe.
Četrdeset (i kusur) godina traje ovaj bend što nije malo. Koja je tajna i ima li je uopće?
“Tajna je da uživamo u tome da sviramo i niko od nas ne živi od toga. Nismo imali potrebu nikada da prilagođavamo svoj zvuk ukusu publike nego smo uvijek svirali samo onako kako se nama sviđa.”
Niste svo to vrijeme bili pretjerano diskografski aktivni ali ste cijelo vrijeme bili aktivni na terenu. Gdje se više osjećate “kod kuće“, u studiju ili pred publikom?
“Pa diskografski prosjek nam je jedan album na deset godina (smijeh). Uživamo i u studiju, naravno, ali nam je koncertiranje draže i u tome beskonačno uživamo.”
Mislite li da treba zadržati nešto dječje u sebi zauvijek jer u protivnom se gubi smisao postojanja, pogotovo jednog rock benda?
“Ne znam je li to dječje ali svaki put kad smo skupa s bendom na putovanju ili u studiju ili na svirci… osjećam se 40 godina mlađe.”
Tijekom cijele karijere držite se jednog vašeg klasičnog i prepoznatog rokenrol obrasca. Čini mi se da ne padate previše pod utjecaj novih trendova?
“Upravo suprotno: Mi padamo pod utjecaj još starijih trendova. Zvuk je bolji, bolje sviramo, produkcija je mnogo bolja nego prije, ali ono čemu težimo je ipak onaj stari groove i onaj stari zvuk gitare.”
Znamo da ste se jednom okupili samo zato da bi svirali s jednim od vaših idola, Chuckom Berryjem, pa vas moram pitati koja je glazba na kojoj ste odrastali i gdje sve crpite inspiraciju za pjesme?
“Chuck Berry, Stonesi, Dylan, Dr. Feelgood, Clash, Roxy Music… to je glazba koja nas je inspirirala. U međuvremenu su se pojavili mnogi drugi autori koji su nam bili bliski ali nekako je baza sve iz 70-ih i 80-ih godina. Što se inspiracije tiče, ljubav (u svim oblicima) je najveća inspiracija, a i gorivo svih ovih godina.”
Nastali ste na valovima ondašnjeg novog pravca, “new primitivsa“ koji je obilježio jednu epohu. Nekada je primitivaca bilo dosta da bi se njima posvetio jedan cijeli pokret, ali mislite li da ih danas ima puno više i da bi se pokreti trebali posvećivati onoj “normalnoj“ manjini?
“Pa već smo tamo! Već smo manjina kojoj se podsmijavaju ovi što formiraju ‘opći ukus’. Ali ne žalim se, upravo suprotno – raduje me da se stvari tako izkristaliziraju, da znamo da tih par tisuća koji dolaze na naše koncerte, znaju što je rokenrol i da mi znamo gdje spadamo. Zato imam prema našoj publici poseban odnos, mogu slobodno reći da je to ljubav.”
Imate li uz sve ostalo što radite vremena pratiti ‘domaću’, regionalnu i stranu scenu i što je na njoj zanimljivo što vas je možda oduševilo u zadnje vrijeme?
“Ne pratim previše ali imam sreću da mi ne promaknu neki novi biseri kao što su bili Šira Rodbina i High Five iz Zagreba. Nešto što ne liči mnogo na ono što mi radimo ali mi se jako sviđa. Vrhunska poezija i karakterističan duhovit izražaj.”
Na domaćem glazbenom rock tržištu još uvijek dominiraju ‘stare’ snage, takozvani dinosauri, ali i puno mladih rock snaga sve više isplivava u zadnje vrijeme. Ima li mjesta na “rock estradi“ za sve?
“Uvijek ima dovoljno mjesta za sve. Sve ima svoju publiku i sva publika ima svoj izbor.”
Koliko često nastupate, gdje ponajviše i kakvi su uglavnom prostori gdje održavate koncerte?
“Koncertirali smo mnogo zadnjih godina i svirali na velikim festivalima kao što su Beerfest, Exit, OK fest, Nikšić fest, na velikim motorijadama, ali i na klupskim svirkama za nekoliko stotina ljudi u cijeloj regiji i inozemstvu.”
Kakav je sastav publike koja dolazi na vaše koncerte, ima li mladih ili su to većinom oni koji na vašim koncertima žele osjetiti okus ‘kolačića Madeleine’ i vratiti se na trenutak u vrijeme svima nama neprežaljene mladosti?
Jako je miješana naša publika što se tiče godina. Dolaze bukvalno sve generacije. Ljudi moje generacije ali i njihova djeca isto. Ipak svi, bez obzira na godine, imaju zajednički imenitelj, a to je rokenrol.”
Novi album “Voljet ću te vječno, a možda i duže“ je vani, trenutno traje predstavljanje. Kako je nastao, koliko slijedi vašu uobičajenu glazbenu liniju, a koliko možda odstupa od nje?
“Nema odstupanja, nema predaje (smijeh). Pjesme su nastale u zadnjih desetak godina i uglavnom se radi o ljubavnoj poeziji. Mislim da je ovo možda naš ‘najiskreniji’ album. Nije me više stid pokazati iskrene emocije i ne sakrivam se previše iza ‘frajerskih’ fraza, kojima sam nekad ‘razblažavao’ svoju poeziju.”
Predstavit ćete ga u Zagrebu koncertom u klubu Boogaloo 11. travnja. Što mogu očekivati svi oni koji dođu na koncert, novi album plus presjek karijere plus poneka bomba po kojoj ste dobili ime, plus možda poneko iznenađenje?
“Ljudi koji prate Bombaj Štampu i poznaju klub Boogaloo znaju što ih čeka. Dobra zabava, dobar rokenrol, poneko iznenađenje i iskrena svirka benda koji je mnogo više od toga. Mi smo skoro porodica, takvi odnosi su to.”
Hvala vam na razgovoru, želim vam uspješan rad i dalje u karijeri i još jednom iskoristite priliku i pozovite publiku u Boogaloo.
“Koristim priliku i pozivam publiku u Boogaloo! (smijeh)”
*ulaznice za koncert u klubu Boogaloo u prodaji su u sustavu Entrio.hr.
Foto: Jadran Čilić