Myrath, barem za nas koji pratimo rad ovog benda neko dulje vrijeme i ljubitelji smo kvalitetnog metala, već je sam naziv benda dovoljan da se u “lijenu” i kišnu nedjelju uputimo put zagrebačke Močvare kako bi prvi put u Hrvatskoj, a u mom slučaju i uopće, imali prilike vidjeti uživo.
Prije 15-ak godina sam naletio na ovaj end nasumičnim slušanjem prijedloga spotova na YouTubeu. I kako god da je njegov algoritam posložen, na sreću sam među prijedlozima dobio i njih. Metal kao žanr obično promatramo iz perspektive muzike koja zemljopisno i nije previše vezana uz bliski istok i arapske zemlje, pa je tim više interesantno kad iz tih zemalja izroni nekakav kvalitetan bend koji je posložen od početka do kraja kako treba. I koncepcijski i muzički. Barem “na papiru” kad slušamo studijske snimke i gledamo “ispolirane” spotove. To mi je, naravno, bila dodatna motivacija da ih vidim i uživo. Čisto da mogu procijeniti ima li tu nečega kad se eliminira “studijska magija”. No, o tome nešto kasnije…
Hangtime Agency je odavno dokazao da imaju “nos” za dovođenje kvalitetnih imena u Hrvatsku i Zagreb, kao i točnost početka svirke u njihovoj organizaciji. Tako da sam već u 20:00 h bio u Močvari da ne propustim predgrupu, mađarske Roses of Thieves. Neobičan bend za koji nisam čuo ranije, moram priznati, a jako ih je teško strpati u određenu ladicu, čisto iz razloga jer ispada da su se “rasuli” po jako puno ladica. Folk bend s violinom i harmonikom, s elementima punka i metala, električna gitara i bubnjevi ali bez bas gitare (barem je na ovom koncertu nije bilo, iako se online može pronaći da imaju basista). I nekako to sve ipak funkcionira. Na vokalu imaju mladu Kingu Rupert-Jager koja unatoč svojem malom stasu jako dobro vokalno zaokružuje cijeli bend i njihov opus. A kasnije je gostovala i na jednoj pjesmi Myratha.
Budući da nisam previše upoznat s njihovim pjesmama u uho su mi ušle “White Wolf”, “Blunderbuss “i neobična obrada pop pjesme iz 80-ih, kad se nitko od njih još nije rodio vjerujem, “Boys Boys Boys” ondašnje talijanske pop zvijezde Sabrine. Iako sam kroz godine čuo razne mikseve i remikseve te pjesme, ovu verziju nisam očekivao. U svakom slučaju, zanimljivo.
Nakon njih na red su došle zvijezde večeri i njihova premijerna svirka u Zagrebu i Hrvatskoj – Myrath se popeo na stage Močvare. Ovi tuniski metalci s francuskom adresom broje punih četvrt stoljeća od nastanka (ako ubrajamo “demo ime” X-Tazy). Iako su kroz godine mijenjali postave, konstanta od početka je gitarist i osnivač Malek Ben Arbia i jedan od vremenski najduljeg staža, basist Anis Jouini, kao i prepoznatljivo lice, pjevač Zaher Zorgati, obojica članovi od 2007. g. Osim premijerne svirke kod nas, Myrath je u Močvaru došao u sklopu promotivne turneje najnovijeg albuma “Wilderness f Mirrors” s kojeg su odsvirali popriličan broj pjesama. Iako sam mišljenja da Myrath zaslužuje daleko veći stage od Močvarinog, očito je procjena da bukiraju istu od strane ekipe iz Hangtimea bila ispravna jer nažalost klub nije bio dupkom pun, ali nekih 250-ak metalnih duša željnih “pustinjskog metala” je svakako bilo prisutno. I obično zvuk u Močvari i nije najbolji, ali je ovaj put bio više nego solidan, tako da se iz svih kuteva sve solidno čulo. Ne vrhunski, ali solidno.
Otvorili su s “The Funeral”, “Born to Survive” i “The Dance”, a tijekom svirke su izveli preko nekoliko meni jako dragih pjesama poput “Into The Light”, “The Clown” i “Beyond the Stars”, a zaključili s meni možda i njihovom najomiljenijom, “Believer”.
Svirka je bila na nivou, i iznad njega, no poprilično su koristili i matrice, što je danas valjda najnormalnija stvar. Vokalno Zaher nije razočarao, iako je ispočetka zvučao malo “nježno”, ali je ipak tijekom svirke pokazao svu snagu svog vokala u više navrata, kao i svoje umijeće “islamskog naricanja” koje je ubacivao u pjesme i postao poznat po tome, i naravno kompletan bend. Također moram pohvaliti njegovu interakciju s publikom, iako je u par navrata bio i malo “vjerski političan”, te se dotaknuo nekoliko relativno osjetljivih tema. Ali njegova interakcija je išla do te razine da je pred kraj koncerta sišao u publiku i započeo pjevati usred dvorane pa se vratio natrag na stage.
Ono što mi je bilo neobično, iako je cijeli bend bio energičan na stageu, basist Anis, baš i ne. Mrtav ozbiljan i relativno statičan, ali svirački virtuozan. Izraz lica nepomičan bez emocija od početka do kraja koncerta. Ne znam je li i inače takav, ali ovo mi je stvarno bilo neobično. Malek je pokazao da je odličan gitarist, dok su Kevin na klavijaturama i Morgan na bubnjevima kvalitetno zaokruživali cijelu instrumentalnu sliku.
Ne smijem propustiti spomenuti da je Myrath došao i s “pratnjom”. Naime, osim njihove svirke i odjeće koja je pratila njihovu muzičku priču, s njima je došla i trbušna plesačica koja je kroz trajanje koncerta na stage izašla nekoliko puta u različitim orijentalnim odjevnim kombinacijama. Vrhunski je odradila svoje koreografije na tako malom stageu (zato sam između ostalog spomenuo da Močvara možda nije bila najprikladnija za to, nego neki veći prostor), a jedna kombinacija uključivala je i “saracensku” zakrivljenu sablju s kojom je stručno žonglirala i balansirala ju na glavi.
Što se Myratha tiče, vidio sam u više navrata iznenađenje na Zaherovom licu ali i ostatka benda (osim Anisovom), jer je većina publike znala njihove pjesme od riječi do riječi. I Zaher se više puta zahvalio radi toga i naglasio da se svakako vidimo ponovno.
Sve u svemu, iako kišna, a ne suha i vruća kao tuniska pustinja, ova nedjelja je svakako bila kvalitetna i vrijedna pokretanja od klasičnog “chillanja” kojeg većina nas upražnjava na taj dan, i nadam se da neće proći dugo da opet imamo prilike vidjeti Myrath kod nas uživo, nadam se i u nekom većem prostoru, a prodane ulaznice bi to svakako morale opravdati. Tko je ovaj put propustio, sljedeći svakako ne smije.
What doesn’t kill you makes you stronger
Your victory will live forever
Keep fighting for the riot inside
Foto: Matea Marušić