Željezo se kuje dok je vruće, pa ćemo i mi nakon nedavnog gledanja filma “Mandalorian i Grogu” u kinima Cinestar i objave recenzije TV serije koja je direktna podloga filmu – objaviti i ovu, filmsku recenziju. Da se ne ponavljamo, jer smo TV seriju i okolnosti nastanka iste vrlo detaljno pojasnili, ova će se recenzija fokusirati isključivo na najnoviji cjelovečernji uradak Disneya u franšizi Star Warsa.
Zapravo je nejasno, usprkos podrobnim objašnjenjima Jona Favreaua i Davea Filonija (koji su tvorci priče Mandalorian), zašto je ustvari snimljen zaseban film, točnije prekinuta serija. Favreau je pojasnio da je već dugo radio na grandioznom filmu o Mandalorianu, ali tek nakon što je u svibnju 2023. krenuo štrajk pisaca, dakle i scenarista i trajao punih 148 dana, pa je kao bilo nemoguće normalno raditi novu sezonu (br. 4) serije, okrenuli su se filmu. Što je malo i čudno objašnjenje, nije da serija ide svaki dan i da ima 30 epizoda, ima ih ukupno 8 po sezoni i svaka traje otprilike manje od 48 min. OK, možda bi to bilo preveliko opterećenje samo na obojicu Favreaua i Filonija (i Noaha Kloora koji se pridružio u pisanju filma), ili bi sezona 4 previše kasnila (i to ne vidim kao neki preveliki problem, bila bi iščekivanija). Vjerojatnije mi je da je Favreau, i/ili naročito Disney htio neočekivanu zlatnu koku još malo isisati i kako Star Wars već jako dugo nisu imali cjelovečernji film – 8 godina od “Solo: A Star Wars Story” (uzmite u obzir da je to prema kriterijima gramzivog Disneya jako puno), išlo se na siguran dobitak u kinima. Da… sure.
Za one kojih to najviše zanima… i dalje se ne zna (rekla bih da je ta priča još otvorena ovisi koliko će novca ovaj film zaraditi) je li s filmom serija “mrtva” ili ne. Službeno je rečeno da jest, a li rekla bih da nije, jer je film do sada jednom vratio uloženo i kako fanovi, tako i kritika nisu baš jednaki u mišljenju da je ovo bio pun pogodak.
“Mandalorian i Grogu” je simpatičan, nabijen svakovrsnom akcijom (ne nužno dobra stvar), ne nedostaje mu šarma, naročito već viđenog između dva glavna junaka, Mandaloriana Din Djarina (Mando) i “sineka mu”, šegrta, malog baby Yode, Grogua. Od standardne glumačke ekipe nema nikoga, osim Paula Sun-Hyunga Leeja u maloj ulozi pilota x-winga kapetana Carsona Teve. Tri nova glumca (tehnički dva) su angažirani za tri nova lika: “Springsteen & Bear” Jeremy Allen White je posudio glas jednom od glavnih likova, Rotti iz kriminalne familije the Hutts, a ikona SF-a Sigourney Weaver je svom CV-ju dodala još jednu veliku SF franšizu (uz “Avatar” i “Aliens”) i ulogu pukovnice Ward, naravno Nove Republike. Onaj treći, tehnički neglumac, je veliki redatelj Martin Scorsese koji posuđuje glas presmiješnom liku Hugu Durantu, vlasniku ulične pečenjarnice (ili kebabdžinice), kojeg Mando “masira” da mu da kojekakve informacije. Isprva sam mislila da je to glas Roberta de Nira jer je Hugo totalno u stilu nekih njegovih uloga, ali nisam ni bila daleko.
I mora se reći, sva tri nova lika su fora, iako na žalost plitka: Rotta je onako čudno cool i netipično za odvratnu mu familiju good guy, Sigourney je naravno ozbiljna jer je pukovnica, ali je jednako cool s doziranim smislom za humor i odlično ju je bilo vidjeti u filmu, pa makar i u nebitnoj i potraćenoj ulozi. Scorsese i CGI Hugo su zabavniji dio filma. No, ničeg nema do zajedničkih scena između Mande i Grogua, čak i kada nisu zajedno – zajedno su. U ovom je slučaju Grogu taj koji dio filma ima ulogu brižnog sina kao što je Mando njemu brižan roditelj. Kada Mandu ujede zmija otrovnica, Grogu se brine, pazi i liječi Mandu dok se ovaj ne oporavi, iako isprva izgleda da Mandi nema spasa. Uz ovo je povezana i možda najzabavnija scena u filmu, obratite pažnju na situaciju kada u šumi okruženoj neprijateljima, Grogu obamrlog Mandu pokuša probuditi i kada ne uspijeva, izradi mu veliki zaklon od blata da ga može sakriti u zaklon. Više vam neću reći.
Film, naravno, ima neku priču koja je u redu ali ništa više od toga i kao takva funkcionira da film može stajati i sam za sebe bez da imate nekog znanja o seriji, iako je naravno bolje da imate barem nekog znanja. Mandalorian (i Grogu kao šegrt) sada rade za Novu Republiku (pukovnica Ward!) loveći po rubovima galaksije bjegunce propale Imperije. Najnovija vruća roba je bitan lik Imperije Lord Janu (solidan Jonny Coyne) za kojeg se zna da je živ i da ima vitalne informacije o tome što je ostacima Imperije sljedeći korak, no nezgodno je što nitko ne zna kako Lord Janu izgleda.
Kako bi nekako došli do Janua, pukovnica Ward napravi deal s blizancima the Hutt koji su naslijedili Jabbu the Hutta – ako Nova Republika, odnosno Mando uspije vratiti nećaka im, Rottu koji je kao otet, oni će pomoći locirati Lorda Janua. Naravno da sve ide zlo i naopako, čim su Huttovi u pitanju. Ispostavi se da Rotta uopće nije otet, ali je prevaren i bori se u borilačkim pitovima nekog (hm) lokalnog moćnika, pokušavajući se maknuti od kriminalne mu familije. Tu se Mando i on sukobe, ali na kraju idu iz avanture u avanturu što zajedno, a što povezano. Usto se Rotta sprijatelji s Groguom koji konačno dobije i samo svog frenda. Što je naredna simpatična stvar u filmu.
Što je za razliku od neke epizode serije jako slabašno u filmu, jer definitivno imate osjećaj da gledate dvije-tri spojene epizode serije koje baš i nisu neki spektakl, i da film nema onu cjelovečenju cjelinu i pečat filma koji sam za sebe ima smisla s ili bez predznanja. S druge strane, ako seriju ne poznajete, funkcionirati će vam film zasebno, ali pitanje s kakvim efektom i uspjehom. Srećom, očaravajući Grogu, a i faca Mandalorian su dovoljno atraktivni sami za sebe, ipak dojam je da se Favreau više bavio pakiranjem i elementima filma, a režija je bez sumnje izvrsna, nego idejom. Možda jer je ovo samo nastavak ideje koju je plasirao u seriji, a koju smo detaljno razložili u recenziji serije: roditeljstvo (iako Mando nije Groguu roditelj), udomiteljstvo, briga jednih o drugima i sl.
Ipak, ostaje praznina nakon što pogledate film. Nije to ni blizu za ocjenu 8-9 ili više, koliko se davalo pojedinoj epizodi serije. Ne pomažu niti preduge i prekomplicirane, a dosta i zamorne akcijske scene borbi u pitu sa raznim čudovištima (sjećate li se one hologramske igrice koju je Chewbacca znao igrati s Hanom Solom ili Lukeom Skywalkerom?), ili u drugom dijelu filma gdje se u dosta dugih scena pojavljuje ona otrovna i preogromna zmijurina čudovište ispod Huttove palače (znate kako su Huttovi uvijek imali neko čudovište ispod palače kojima bi bacali zarobljenike i neprijatelje?)… po meni previše toga, a premalo šala i zabavnih momenata na koje smo navikli u seriji, a koje bi film možda spasile.
Film nikako ne može zamijeniti potencijalnu sezonu 4, a mi se fanovi nekako nadamo da će film financijski, gledajući s aspekta Disneya – lijepo podbaciti, pa će se serija nastaviti, a film zaboraviti. Hura!
