Teško je pratiti sve što se događa u životu Brune Mičetića, a ako se treba s nekoliko riječi opisati to bi onda bilo – od jazza do metala. Novi, ovoga puta album projekta “Guitars’ Dialoque”, je upravo u najavi. Zove se „Echoes of the Earth“. A s novim materijalom u četvrtak, 1. listopada dolazi u malu dvoranu Vatroslava Lisinskog.
Uoči koncerta uspjeli smo razmijeniti par rečenica s Brunom Mičetićem i više utonuti u jazz dio njegova profesionalnog muziciranja.
Što nam točno naziv albuma “Echoes of the Earth” govori i što si ovoga puta glazbeno istraživao?
“Cijeli album još nije službeno objavljen, iako je materijal snimljen, a nekoliko singlova već je dostupno. Trenutačno sam u razgovorima s nekoliko inozemnih izdavačkih kuća i vjerujem da će album uskoro ugledati svjetlo dana. ‘Echoes of the Earth’ svojevrstan je nastavak albuma ‘Sonosphere’, ali s drukčijim fokusom. Dok su na prethodnom albumu u središtu bili priroda, krajolici i naš odnos prema okolini, na novom sam albumu u prvi plan stavio čovjeka — povezivanje različitih kultura, osjećaja i emocija. Tijekom stvaranja nisam razmišljao o tome kojem žanru pojedina skladba pripada. Slijedio sam vlastitu priču, događaje i emocije koji su me okruživali u određenom trenutku, a različiti su se stilovi spontano spojili u jednu cjelinu. Jedna od meni posebno važnih, radnog naziva ‘Story of Maya’, govori o životu, kulturi i nestajanju identiteta autohtonih naroda Sjeverne Amerike. Druga, zasad nazvana ‘Bla Bla’, nastala je iz stvarne priče o djevojci iz Rijeke koja je tijekom velikog nevremena, jer avion nije mogao poletjeti, taksijima i preko granice putovala dečku u Sarajevo. Dirnula me snaga te želje da se dođe do osobe koju voliš. Takvi trenuci, susreti i priče spontano postaju glazba. ‘Echoes of the Earth’ za mene zapravo znači i ‘echoes of the people’ — odjeke ljudi. To je temeljna poruka albuma: kroz glazbu prenijeti iskustva, emocije i povezanost koja postoji među ljudima, bez obzira na njihove različitosti.”
Ono što je zanimljivo oko albuma jest da briše granice između akustične i električne gitare. Na koji način si to postigao?
“Na albumu sam koristio više različitih gitara, a svaku sam birao prema atmosferi i emociji koju sam želio prenijeti. Do te ideje nisam došao preko noći. Godinama sam pokušavao pronaći način da povežem jazz, rock, blues i metal, a akustična gitara i fingerstyle dugo su mi bili izazov. Tijekom pandemije posvetio sam se upravo tome — vježbanju akustične gitare, loop pedalima i stvaranju atmosfera — a tada mi je postalo jasno da električna i akustična gitara mogu živjeti u istoj priči, a da jedna ne poništava drugu. Akustična gitara nosi toplinu i intimnost, dok električna otvara drukčiji prostor, energiju i širinu izraza. Važno mi je bilo da svaka skladba dobije boju koja će što uvjerljivije dočarati trenutak iz kojeg je nastala. Za mene ‘Guitars’ Dialogue’ nije samo dijalog akustične i električne gitare. Kroz instrument pokušavam ispričati priču, stvoriti ambijent i prenijeti emociju. Najprije razgovaram sam sa sobom, a zatim taj unutarnji razgovor kroz glazbu dijelim s publikom.”
Tako se rodio projekt ‘Guitars’ Dialogue’ s kojim nastupaš i na raznim pozornicama. Taj projekt je nastao iz koncertnog ciklusa Melodije nacionalnih parkova. Možeš nam malo to pojasniti?
“Ideju o solo koncertima nosio sam u sebi već dulje vrijeme. Tijekom pandemije, kada smo svi imali više vremena ostati sami sa sobom i vlastitim mislima, mnogo sam boravio u prirodi. Često sam provodio vrijeme na Risnjaku, koji mi je bio posebno blizak, i upravo sam tamo dobio inspiraciju za skladbu posvećenu tom nacionalnom parku. Skladba se svidjela upravi Nacionalnog parka Risnjak, pa sam je sa svojim kvintetom izveo u sklopu programa posvećenog parku. Nakon toga nastala je i skladba inspirirana Paklenicom. To je bio početak priče koja se s vremenom razvila u ‘Guitars’ Dialogue’ — projekt koji se i dalje mijenja, raste i otvara prema novim zvukovima i suradnjama.
Imaš li osim Lisinskog još koncerata i dolaze li na sve te pozornice još neki glazbenici uz tebe?
Prvi koncert održat ću 1. listopada u maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, gdje će mi se pridružiti Doka Z. Kaitner, istaknuti gitarist s bogatom međunarodnom karijerom i Alen Brentini, također jedan od najpoznatijih gitarista hrvatske glazbene scene. Upravo sam s Brentinijem snimio posljednji singl s albuma, ‘Ombre sul Quarnero’, popraćen i videospotom. Nakon Zagreba slijedi koncert 23. listopada u Centru Gervais u Opatiji. Uz Alena Brentinija tamo će mi se pridružiti Antonija Batinić i Omar Katan s kojima sam snimio prvi singl i spot za album — obradu sevdalinke ‘Mostarski dućani’. Sevdah me oduvijek privlačio jer u sebi nosi snažnu emociju i bogatu kulturnu povijest. Želio sam napraviti suradnju koja će poštovati izvorni duh pjesme, a istodobno joj dati novi prostor. Omar je svoje dionice snimio u Barceloni, Antonija je pjesmi dala poseban vokalni karakter, a upravo su takvi susreti različitih glazbenika i kultura srž ovog albuma. Svaki će koncert imati svoj karakter. Publika će čuti novi materijal, ali i odabrane skladbe s albuma ‘Sonosphere’. Ima prostora za improvizaciju, no velik je dio programa precizno komponiran i svaka skladba ima svoju jasnu dramaturgiju.
Osnivač si “Rab Jazz festivala”. Festival je to koji ima jedinstvene lokacije i koji je s godinama postao respektabilan među drugim hrvatskim jazz pozornicama. Što nam pripremaš za sljedeću godinu?
“Rab Jazz Festival tijekom je godina, zajedničkim radom Pučkog otvorenog učilišta Rab, Grada Raba i cijelog tima, izrastao u respektabilan festival. Grad Rab uložio je puno u tu priču i kontinuirano nas prati kako bi festival iz godine u godinu mogao rasti. Kroz festival su prošla impresivna domaća i strana imena, a jako sam ponosan i na tim s kojim radim — Feel Audio i Distune Promotion. Uz njih je sve puno lakše i kvalitetnije realizirati. Za sljedeću godinu pripremamo nekoliko novosti i vjerujem da ćemo festival ponovno podići za jednu stepenicu više.”
Spomenuo sam na početku i metal, imaš bend Keops već dugi niz godina, nedavno ste imali i veliki koncert u klubu Boogaloo, ujedno je stigla informacija da nova pjevačica benda više nije dio benda – no, nastavili ste dalje jer metal mašina ne staje Ima li novosti oko toga?
“Mašina zvana Keops ide dalje punom snagom. Imamo novu vokalisticu koju ćemo uskoro predstaviti, a u studenome odlazimo na europsku turneju kao podrška velikom Michaelu Schenkeru. Kao gitaristu, taj me poziv posebno razveselio i veselim se svemu što nas čeka. Zapravo, metal i jazz kod mene nikad nisu bili dva odvojena svijeta. Sa šesnaest godina bio sam prije svega metal gitarist, a onda sam počeo otkrivati druge glazbene pravce i načine na koje gitara može pričati priču. Jazz je s vremenom postao moja velika ljubav i temelj na kojem gradim, dok su rock i metal ostali dio mog identiteta — energije, dinamike i slobode koju nosim u sviranju. S projektom ‘Guitars’ Dialogue’ otišao sam još korak dalje: posvetio sam se akustičnoj gitari i fingerstyleu, što mi je otvorilo potpuno nov svijet izraza. To nije bio odmak od svega što sam svirao prije, nego pokušaj da sve te različite utjecaje spojim u vlastiti zvuk.”
Ono što bih još htio prokomentirati, a što sam primijetio, jest da dosta toga sam radiš. Ove jazz solo albume objavljuješ sam, čak i ovaj koncert u Lisinskom je u tvojoj vlastitoj organizaciji. Dugo si u ovom poslu, koliko se industrija do danas promijenila da trenutka kad moraš sam raditi, bez podrške nekog labela ili promotora?
“Oduvijek sam imao potrebu dio poslovne strane posla voditi samostalno. Čak i kada sam objavljivao za domaće izdavačke kuće, velik dio organizacije i promocije radio sam osobno. Rad s Keopsom i izlazak na strana tržišta pokazali su mi da postoje drukčiji modeli i da se danas mnogo toga može realizirati vlastitim snagama. Glazbena se industrija u potpunosti promijenila. Danas glazbu možete objaviti i promovirati samostalno; pitanje je vremena, sredstava, upornosti i dobre priče. Prvi sam album objavio preko platforme CD Baby, a za novi album trenutačno pregovaram s nekoliko stranih izdavačkih kuća. Od ove godine surađujem i s mladom, perspektivnom menadžericom koja mi puno pomaže u organizaciji i komunikaciji. Sretan sam što je dio mog tima i što zajedno radimo na ovim koncertima. Mislim da mladi ljudi danas, uz trud, upornost i jasnu ideju, mogu napraviti jako puno — a veseli me što u Hrvatskoj vidim sve više dobrih, autentičnih priča.”
Bruno Mičetić dolazi 1. listopada u mali Lisinski, a ulaznice su u prodaji na blagajnama dvorane i u sustavu lisinski.hr.