Pričali su mi o odličnim nastupima i energiji koju ovaj bend donosi i prenosi, ali tek sam se sada zaista uvjerila u istinitost njihovih riječi koje do zadnje potpisujem.
Ne znam kada sam zadnji put vidjela toliki red ispred Tvornice kulture i tolika osmiješena i ozarena lica koja su veselo cupkala unatoč hladnoći koja se nadvila nad Zagrebom. Iščekivanje ulaska u samu Tvornicu bilo je jednako oduševljenju kada smo u istu ušli, a karta viška koju su sretnici uspjeli ugrabiti procijenjena je kao suho zlato. Čak ni čekanje na ostavljanje kaputa nije poremetilo ravnotežu u ovom začaranom kozmosu.
Kao predgrupa nastupili su Lucky Chops koji su dokazali da predgrupa nije nužno zlo, već u ovom slučajno nešto sasvim suprotno. Njihov energičan i oduševljavajući nastup zagrijao je publiku i možda nekima otvorio oči, jer ovi momci svojim instrumentima pomiču granice i opet na jedan drugačiji način približavaju ”klasične” instrumente široj publici kroz zanimljive aranžmane svima poznatih stvari te pobuđuju svjesnost o tome da postoje instrumenti osim gitare i bubnjeva koji mogu zvučati jako dobro i zanimljivo; a svojom interpretacijom i atraktivnim nastupom okupiraju sva čula publike koja ih je s oduševljenjem prihvatila. Možda me najviše razveselilo to kada sam nakon koncerta pričala s publikom i svi su odreda rekli kako nisu to očekivali i bili su vidno zadivljeni onime što im je ova ”internet senzacija” pružila.
Nakon što smo se dobro zagrijali, nažalost, malo smo se i ohladili u polusatnoj pauzi; ali opraštam jer ono što je uslijedilo je bio pravi spektakl. Iako ovom turnejom Gogol Bordello promovira svoj zadnji album ”Seekers and Finders”, a tako su i otvorili svoj nastup pjesmom “Break Into Your Higher Self”, uspješno su ukomponirali nove i stare hitove koji su se međusobno nadopunjavali i zajedno stvorili odličan balans koji zadovoljava sve ukuse. Naravno, publika je doživjela ekstazu na hitove poput “Wonderlust King”, ”Alchocol” ili pak “Immigraniada (We Comin’ Rougher)” gdje su čaše doslovno letjele, pivo se provljevalo, a publika je skakala i pjevala u glas kao da sutra ne postoji.
Zanimljivo je to koliko nam malo treba da budemo jedinstveni. Na koncertu ovog petka skupila se šarolika ekipa, bilo je tu i malih beba, a neke od njih su našle svoje mjesto u backstageu na kauču dok su roditelji uživali. Energija ovog benda je nešto neopisivo. Toliko ljubavi, toliko uživanja, toliko osmijeha i pozitivnog ludila. Lucky Chops koji su im se pridružili sa svojom brass sekcijom u nekoliko navrata tijekom nastupa i sami su bili oduševljeni jednostavnošću ovog benda koji nas tjera da se smiješimo i zaboravimo na svakodnevicu.
Bradati gusar na violini, mladi SS-ovac na harmonici, skulirani reggae majstor na bass gitari i opčinjen imigrant pričaju priču svakog od nas. Toliko različitosti, toliko sličnosti. Svi zajedno, kao jedan kroz glazbu nas ujedinjuju i svatko od nas u svakome od njih projnalazi dijelić sebe i s istim se povezuje.
Mislim da se prema ovim imigrantima nikad neće graditi zid.