Ne oni nisu kao Mnogi Drugi, ne sviraju svadbe! Ili jesu? Otkriva Martin Mandir, frontmen i tekstopisac benda Mnogi Drugi koji nam uskoro stižu na Brucošijadu FER-a, ali i pripremaju novi singl.
Nismo dugo razgovarali s njima pa eto zgodne prilike i kišovitog dana kad svejedno ništa ne radiš, osim što sjediš na vrućoj čokoladi s Martinom Mandirom. Dobro, ovo stvarno zvuči čudno. Idemo na intervju!
Mnogi Drugi nisu kao mnogi drugi, prvi su jer se tako zove prvi album J Ali Mnogi Drugi uskoro objavljuju novu pjesmu koja će se naći na drugom albumu. Kako traje i napreduje taj kreativni proces?
„Ja bih baš rekao da su Mnogi Drugi, što će se vidjeti na novom singlu, baš kao mnogi drugi. Svi smo kompresirani u jednu sedmerolčanu funkcionalno-disfunkcionalnu familiju. Ovo je prva pjesma na kojoj nisam radio kao tekstopisac , malo sam ga doradio, a jedan mladi i divan momak iz Posušja ju je pisao. Što nam je drago jer nam je iz Posušja naš gitarist. Producent Surka rekao nam je da s niti jednim bendom nije snimio pjesmu tako brzo kao što je s nama. Uvježbani smo, razumijemo se, pričamo puno, čim se dogode neke trzavice odmah ih rješavamo, ne dopuštamo da se zagnoje. Mislim da je to jako bitno za funkcioniranje. Obitelj je možda malo pretenciozno, ali stvarno svatko ima neku ulogu unutar benda, ponekad se miješaju, ali se kuži da se volimo i tajna je možda u tome što se ne viđamo puno preko tjedna. Imamo probe utorkom i četvrtkom, a kad je nešto bitno onda i češće. Mislim da se to osjeća uživo. Svirali pred pet ljudi ili ove godine u Slavonskom Brodu ispred više od tisuću, istom žestinom kidamo. Dosta pjesama, pogotovo s prvog albuma, zvuče malo flah, ali smo live puno žešći. Sljedeći album će to totalno ocrtati jer je Surka prepoznao da moramo live svirati. Ne idemo kanal po kanal. Nekim bendovima to ne odgovara, ali nama definitivno paše. Ne dozvolimo da netko padne. Sad smo svi skupa i sve je puno dinamičnije, a Surka nam po tom nekom ludilu baš odgovara.“
Razgovarao sam s nekim ljudima nakon koncerta u Sl. Brodu i upravo spominju vašu energiju na pozornici te tekstove kao nešto što vas ističe od ostalih jer nisu u pitanju neke generalne teme prisutne u hrvatskoj glazbi. U najmanju ruku ih je zaintrigiralo, a neke i oduševilo. Kako ljudi reagiraju inače na vašim nastupima, ima li ovakvih komentara više?
„Mislim da smo neobičan bend. Već dugo sam po bendovima i pisao sam svakavke grozne i cringe tekstove da ih još uvijek čuvam kao klinac dok sam ih pisao. Čisto da s vremenom na vrijeme kad se osjetim nemotivirano iščupam tih par ’emo klinac s kraja prošlog stoljeća’ tekstova. Shvatim tada da sam stvarno napredovao. Vrlo rijetko mi se dogodilo da sjednem i idem pisati tekst već je stvarno u pitanju trenutak izboja neke tematike koja me trenutno zanima u životu. S jedne strane je dobro, a s druge strane nije jer ne možemo izbacivati toliko toga. Ali ima svega na lageru od prijašnjih svirki. Znamo raditi pjesmu, zasitimo se i bacimo se na nešto drugo. Onda praktički imamo gotovu stvar koja stoji sa strane.“
Vi ste kao Neno Ninčević onda? Ako ne osjetite odmah pjesmu, bacate ju i krenete raditi novu :)
„Ima nešto u tome. Što se tiče energičnosti nastupa, sad da ne ulazim u neke horoskopske znakove, nisam tipični frontmen koji se baca po pozornici. Recimo, M.O.R.T. imaju takvu energiju da ne možeš ostati ravnodušan, a mi udaramo na drugačiji način gdje si uvučen unutra. To nam je najbolje opisao jedan Jakov koji nam je prije na Europskom trgu sređivao neke nastupe. Rekao je da je promatrao publiku koja prolazi i samo stane te se zapita: ‘Što je ovo?’ I ostali su do kraja koncerta. Sviđa mi se taj faktor da ti se možda neće nešto sviđati, ali će ostaviti dojam na tebe. Pogotovo u današnje doba gdje će svatko imati svoje mišljenje i svatko je kritičar. Drago mi je što dolazimo do ljudi jer vidiš da vlada neka apatija gdje smo kompletno flat lineri, ne flat Eartheri. Totalno im je svejedno. Čovjek se razbije s biciklom pred njima i mrtva lica samo produže dalje. To je grozno i želim da nešto pobudi osjećaje ljudi, ali da se ne ide na neki šok moment kao u kazalištu. Ovo je poluakustično-električna brass svirka, cjelina koju gradimo, želimo uživati u glazbi i to sve nastaje samo od sebe. Ništa ne forsiramo i to je ono najbitnije.“
Gledao sam vas tri ili četiri puta i uvijek na kraju nastupa ide switch među instrumentima i to nitko ne primijeti. Što znači da ljudi utonu u neku vrstu melankolije dok vas slušaju i uopće ne primijete taj switch.
„Možda je problem u meni jer pokrivam veliki dio pozornice pa ne skuže. Trebali bi skužiti jer je Mirko jedan jako dobar bubnjar, ali nije najbolji bubnjar u bendu.“
A jesi li ti najbolji pjevač u bendu?
„Ovisi koga pitaš, ali Martin Zlopaša je jedan sjajan vokalist te imamo klapu sa strane i ponekad pjeva backove koji zvuče kao da sam ih sâm otpjevao. Martin je poprilično dobar pjevač, ali moram spomenuti i Roka. Ako si čuo na nastupima one vriskove – to je Roko, nisam ja jer nemam te visine. A Perki kad bi imao više sigurnosti u sebe bio bi jedan vrlo dobar pjevač.“
Znam što je dobar glas jer mi je to i profesija na neki način, imaš čak i dublji glas od mene, a što te odvelo do Radija Student gdje radiš na tjednoj bazi. Koliko te radijski posao i izravan kontakt s publikom inspirira za buduće materijale?
„Radio je interesantan medij, jako ga volim i dobar dio djetinjstva me veže uz njega. Sjećam se povrataka s nekih sela gdje smo bili preko vikenda pa smo slušali radio drame i znali smo ostati u autu pola sata kako bi odslušali do kraja. Prije sam i radio neke radio drame i sve se zavrtilo te došlo do Studenta koje mi je super mjesto za ispeći zanat. Ljudi misle da znam raditi na radiju jer puno pričam. Nije stvar da puno pričaš, nego da pričaš koncizno i precizno što možda i nije za mene jer mi zbog ADHD-a ode koncentracija. Trudim se zapisivati, raditi neku strukturu i ima interesantne goste koji mi pomažu. Hoće li me to inspirirati za neke buduće materijale? Pa gle, sve je moguće, možda me inspirira za neke buduće suradnje. Sljedeći tjedan dolazi mi Anton Premec, jedan vrlo talentirati mladi dečko koji svira bas i bubnjeve i možda s njim upadnem u neke priče (op. a. čuju se vriskovi djece tijekom intervjua)…“
…to nije Roko prošao (hahaha)…
„…neki klinci su me prepoznali pa vrište i bježe (hahaha)…“
Vjerujem da se veseliš Brucošijadi FER-a gdje ćete nastupati. Festival je to koji stvara posebnu atmosferu i energiju baš zato što se održava po hodnicima faksa. Tamo ćete izvesti novu pjesmu, a hoće li biti još nečeg novog? Doduše, vi uvijek svirate prvo nove stvari live pa ih onda tek izbacite službeno van.
„Testiramo neke stvari, znamo zasvirati nešto čisto da vidimo kako će publika reagirati pa onda prođe 5 ili 6 koncerata da to uopće ne odsviramo. Nedavno sam vidio jedan status Luke Zadra s kojim se u potpunosti slažem – ‘Brucošijada FER-a je jedini trenutak kad je na FER-u zabavno’. FER ima jednu od najvećih Brucošijada u Zagrebu i čast nam je što ćemo svirati. Trebali smo prošle godine nastupati, ali uletjele su nam neke svadbe.“
Ali ne svirate po svadbama?
„Ne sviramo još, ali imali smo par upita, vjerovao ili ne. Baš sad nosim CD jednom čovjeku koji nas je zvao da sviramo, taman kad je Filip Kovačević imao svadbu. Pitao je za koliko bi para svirali. Isuse, ne želiš si to raditi, ne želiš to da ti netko priča i mrmlja u bradu.“
Dobro, bio sam sada u svatovima gdje se svirao Krankšvester.
„Na Filipovoj svadbi bend je svirao Darude i ‘Sandstorm’. To je totalno hard i svi smo se razbacali. Čak smo i mi svirali par stvari jer je to bila želja mladoj. Obradili smo Urbanovu ‘Privatni Romeo’, odnosno ‘Privatni farmer’. Da se još dotaknem Brucošijade, inače ljudi dolaze na nju oko 10 ili 11, ali s obzirom da se sat pomaknuo dođite oko 9. Na main stageu krećemo poslije 9 i nadam se da nećemo svirati pred praznom dvoranom. Sigurno će doći fanova.“
Doći ću ja, to su već dva čovjeka.
„Bit će tonac, par zaštitara, bit će 15-16 ljudi. Mada je zdravo imati niska očekivanja jer se onda ne možeš razočarati. Najgore je stvoriti hype pa se dogodi razočarenje.“
To je dobar termin za nas koji idu spavati u ponoć. Voliš li ti ranije ili kasnije termine?
„Ovisi kako kad. Ponekad mi je želja da to odsviram što prije, pa čak i sada jer ću uživati kasnije u bendovima koje volim poput Porta Morta. Volim odsvirati ranije pa da se kasnije mogu napiti. Mene ne možeš vidjeti pijanog na stageu, to će doći možda kasnije sa slavom i novcem. Odgovoran sam i ako ja zajebem svi smo zajebali. Inače bježim od odgovornosti u životu, ali ova me veseli i čini me boljim čovjekom. Odgovoran sam za tih 6 ljudi i dovedem se u red, malo potrčim, malo neku djeticu nabacim da se baš ne popnem gore kao alternativni brat Jacquesa Houdeka.“
Mislim da ću iz ovog dijela uzeti naslov za intervju.
„Neka.“
Zna li se kad bi album trebao izaći van?
„Pričaju o nekakvom proljeću. Mislim da smo si neki preveliki presing napravili te sada stiže zima i imat ćemo vremena za snimiti dosta stvari. No, više volim jesen i navijam za nju, ali u bendu smo demokrati. Kod nas u Hrvatskoj ne funkcionira, ali u bendu funkcionira. Ako je četvero ljudi izglasalo ‘za’, osim ako imaš vremena za lobiranje, onda će biti tako. Nigdje nam se ne žuri. Ovo ljeto smo uzeli neku pauzu što nam je dobro sjelo, pa se onda odmorimo i zaželimo svega toga. Ne kužim bendove kako mogu rokati po 30 nastupa zaredom i ne izmore se. Hoće li album izaći na proljeće? Budemo vidjeli.“
Makar ćete onda moći iskoristiti – novi album Mnogih Drugih na proljeće na ramena fanova slijeće (hahaha)
„Da. Nooovi albuuum (hahaha)“
Hvala ti i vidimo se na Brucošijadi FER-a pa ćemo popiti jednu nakon nastupa.
„Može. Dogovoreno!“
Foto: Nikola Knežević