RECENZIJA: Krešo Bengalka – “Sve najbolje” – i nije baš sve najbolje!
18. kolovoza 2019.
Music Box (10907 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Krešo Bengalka – “Sve najbolje” – i nije baš sve najbolje!

Krešo Bengalka jedan je od onih glazbenika koji će uvijek imati dobar dio publike na svojoj strani. Tekstovi koji podjećaju na živote prosječnog čovjeka koji je prošao kroz makar jedno sranje u životu uklopljeni su u tmurne glazbene podloge koje opet podsjećaju na surovi način života u današnjem svijetu. 

Stoga, oni koji su navikli na njegove pjesme, odnosno zapisivanje unutarnjih razmišljanja o svijetu oko sebe na papir, sigurno će ovaj album ocijeniti odličnim. Ipak postoje neke stvari koje treba spomenuti, a koje novom studijskom albumu prvaka tvrdog đira Kreše Bengalke, “Sve najbolje” (Menart, 2019.), ne mogu donijeti baš sve najbolje.

Svakako za početak treba govoriti o pozitivnim stvarima albuma, a to je da Krešo i dalje ima sjajan smisao za glazbu koja po meni nadjačava tekstove u svakoj od pjesama. Krešo potpisuje glazbu cijelog albuma, a na miksu i masteringu radio je VRH koji se još jednom iskazao kao jedan od najvažnijih hip hop producenata današnjice. I glazbeno je sve dosta tmurno, crno, u skladu s atmosferom. A Krešo standardno o društvu, ovisnostima, alkoholu, ženama, Splitu, Hrvatskoj, ćaćama, a sve bi se moglo opisati u dvije riječi – “thug life”.

Lijepo je čuti i neka iznenađenja u pjesmama, poput električne gitare u “Otpor”, a nevjerojatno je kako i dalje simpatično zvuči trademark Kreše Bengalke, dijete koje u svakoj pjesmi govori – “glazba – Krešo Bengalka”. Ovdje je, čini mi se, doista glazba u glavnom fokusu, iako je i ovoga puta imao nekoliko briljantnih tekstualnih trenutaka zbog kojeg se i dalje može nazvati prvakom tvrđog đira. Osim pjesme “Otpor”, tu govorim i o pjesmama “Stroj”, “Elita”, “Ćaća” u kojoj je savršeno opisao najpoznatijeg “Ćaću” i sve one ostale “Ćaće” sadašnje i buduće, te “A?”, najčešći samoglasnik u rječniku prosječnog Dalmatinca. Uvijek je dobro kombinirati sivilo života s humorom jer onda nekako lakše to isto sivilo podnosiš.

Spomenuo sam pjesmu “Stroj” koja je možda i sinonim za Krešu Bengalku, ne zbog pjesme kao pjesme, nego zbog samog naziva koje opisuje njegov način repanja. Krešo mi se i dalje čini kao da je neki Robocop. Osim one poznate da nikada ne trepće i dalje mu je tonalitet repanja isti od početka do kraja, izuzev u autotune pjesmi “Medovi”. To mi je uvijek smetalo i recimo kod Bizza iz Bolesne braće, premotono i umarajuće dosta zvuči. A tako se osjećam i kad čujem konstantno ponavljanje istih riječi u nizu, kao što je slučaj primjerice kod pjesama “Stalno” ili “Ovisnik”. Još jedan dokaz da je možda Krešo stvarno neki stroj. Jedan te isti potpis na većem dijelu albuma – uzme naslov pjesme ili glavnu tekstualnu poveznicu i ponavlja je do besvijesti ili kombinira u raznim verzijama (“Mala je bombon”). Meni, iskreno, malo naporno. Dosta je predviljiv, odnosno nije previše inovativan po tom pitanju, što se zaista ne može reći za glazbu. Drugo da je to oličje samo jedne ili dvije pjesme.

Ne mogu ne primijetiti da je Krešu inspirirala očito Dubioza kolektiv na pjesmi “Ćaća”, pa za razliku od Dubioze (“Vratit će se Walter, jebat će vam mater”) koristi krilaticu “vratit će se padre, jebat će vam madre”. Iako je u pitanju jedna od brutalno iskrenih pjesama koje dočaravaju današnje stanje u hrvatskoj politici i javnom životu, aludirajući na Sanadera i ostale “ćaće” koji su ovu državu doveli do ruba propasti, a opet im je zatvor strani pojam. Glazbenom podlogom pjesma doista i podsjeća na neku scenu iz mafijaških filmova.

No, zna se tko je glavni ćaća u gradu – Krešo Bengalka koji kraj albuma odjavljuje umjesto dječjeg glasa i kaže također – “glazba – Krešo Bengalka”.

Doista je glazba najbolji trenutak ovog albuma, a što se tiče ostalih dijelova nije me nešto sve previše uzbudilo za razliku od ranijih uradaka. Sve najbolje? Hmm, ipak samo blizu vrlo dobrog! Ali to ne znači da dolaze “crni dani” Kreše Bengalke. Neće njegova glazba “umrit mlada”, vjerujem da on ima još itekako toga za reći.

Foto: Promo

Ocjena
3.5 out of 5

3.5

Dobro
3.5 out of 5