NA “PRAGU” EUROPE: Zašto volim Idole?
15. veljače 2021.
Ana Lešković (16 Članci)
Podijeli

NA “PRAGU” EUROPE: Zašto volim Idole?

Naša nova, odnosno otkad postoji ovaj glazbeni portal jedina dopisnica iz Praga, Ana Lešković ponovno nam iskreno govori o svojim glazbenim usmjerenjima, razmišljanjima i emocijama koje izaziva glazba. Ovoga puta tema su VIS Idoli!

Četrdeset je godina prošlo od prve velike eksplozije jugoslavenskoga novog vala. Nedavno su objavljen i vinilna reizdanja četiri albuma koja su obilježila početak ovog pokreta – Haustorov „Haustor, „Bistriji ili tuplji čovek biva kad…“ Šarla akrobate, orgazmični „Električni Orgazam““ te „Paket Aranžman“ koji obuhvaća pjesme posljednja dva gore navedena sastava te u miks dodaje i legendarne VIS Idole. Svaki je od tih sastava na jugoslavensku scenu ostavio svoj poseban trag te hitove koji u svojoj kvaliteti ne blijede niti danas. No fokus ću ovdje usmjeriti na već spomenute Idole.

VIS Idole intenzivno slušam i proučavam već nekoliko godina. Ipak, kada bi me tko pitao da nabrojim tri novovalna izvođača koja (za mene) definiraju pokret, Divljanov bih bend vrlo vjerojatno izostavila – ne zato što smatram da je manje kvalitetan (naprotiv, smatram da je zaista jedan od najboljih), već zato što mi je nekako logično da se Idoli naprosto „podrazumijevaju“. S briljantnošću njihova humora te eksperimentalnom kvalitetom njihove glazbe rijetko se tko može mjeriti. Upravo zato, a budući da zaista volim stvarati liste, nabrojat ću nekoliko razloga zašto volim Idole, a pritom pokušati proći kroz čitav njihov opus i povijest te u miks ubaciti i koju zanimljivost. Volim Idole zato što su:

1. DOBRA MARKETINŠKA ZAJEBANCIJA

Godine su 1979. formirani VIS Dečaci – grupa koja je bila više „pozerska“, nego ozbiljno glazbena. Naime, grupu su tada činili Vlada Divljan, Srđan Šaper i Nebojša Krstić, od kojih pak niti jedan nije znao svirati (ili barem svirati dovoljno dobro). Bez obzira, mladenačkim su humorom uspjeli pridobiti naklonost publike. Pozirajući pred grafitiranim sloganima kao što su „Dečaci emancipuju žene“ i „Dečaci ne plaču“, grupa je iz šale stvorila kolekciju fotografija koje su objavljene u nekoliko različitih časopisa za mlade. Bend je ovime privukao širu pozornost publike te su svi bili zainteresirani čuti što ovakva jedna ironična mlada skupina ima ponuditi glazbenoj sceni. Odgovor je u tom trenutku bio – ništa. Iako mlade intelektualne šaljivdžije, članovi nisu bili glazbenici i bila im je potrebna još čitava godina vježbe i pisanja kako bi stvorili materijal koji će postati stijena njihove buduće slave. Bez obzira, medijsku su pažnju itekako znali pridobiti na svoju stranu. Tijekom razdoblja između objavljivanja gore spomenutih fotografija i prve službene probe pod imenom VIS Idoli, sastav je izdavao članke i fotografije koje su ih uvijek držale u orbiti relevantnosti, bez obzira na nedostatak stvarnog materijala. 1.3. 1980. grupa službeno mijenja ime u VIS Idoli te snima i svoje prve dvije pjesme – „Pomoć, pomoć“ i daleko poznatiju „Retko te viđam sa devojkama“, svojevrsnu gay himnu satiričnog tona. Nedugo potom izdaju i legendarnu pjesmu „Maljčiki“. Ta se pjesma pokazala kao eksplozivni odjek koji je otvorio vrata ka snimanju prvih albuma i organiziranju prvih velikih koncerata.

VIS Idoli započeli su svoju karijeru kao sastav koji se nije shvaćao preozbiljno te su svoj uspon i materijal vidjeli kao priliku za jednu dobru z*jebaciju. Svojom su inteligencijom i humorom uspjeli izmanipulirati javnost u znatiželju i iščekivanje, a koje su nagrađene pjesmama koje se danas smatraju klasicima, iako su objektivno to pjesme vrlo jednostavne glazbene strukture koje može odsvirati bilo koji početnik. Kao fan dobre marketinške kampanje i inteligentne satire, smatram da korijenska priča ovog benda već i sama naznačuje genijalnost koja će na svijetlo dana doći kroz idućih nekoliko godina.

2. ODLIČNA EKSPERIMENTALNA AVANGARDA

Idoli dobivaju ponudu za sudjelovanje na “Paket aranžmanu”, neupitno jednom od najvažnijih albuma izdanih na ovome prostoru. Album je ovo koji je obuhvatio nekoliko pjesama tri najvažnija novovalna sastava iz Beograda – Šarla akrobate, Električnog orgazma i, naravno, VIS Idola. Ipak, smatram da se o ovome albumu već sve zna te neću previše pisati o njegovu nastajanju i čitavoj povijesti i značaju. Važno je napomenuti da je svaki od tri benda albumu pridonio svoju vlastitu, unikatnu čar – Šarlo kroz svoj prepoznatljivi i jedinstven zvuk, ali koji je ovdje više pop senzibiliteta (“Ona se budi”, “Nitko kao ja”) , Električni orgazam kroz brze punk tonove pjesama kao što su “Zlatni papagaj” i “Krokodili dolaze” te VIS Idoli kroz četiri pjesme koje se svojom eksperimentalnošću potencijalno i najviše ističu u sklopu albuma. Za razliku od ostala dva benda, čije su individualne pjesme ipak bile stilski povezane, VIS Idoli odabrali su pjesme koje bi vrlo lako mogle biti produkt četiri različita sastava, ali koje su ipak ujedinjene tim ironičnim humorom koji krasi značajan dio ranijeg opusa benda. Te pjesme obuhvaćaju već spomenute “Maljčike”, punkersku pjesmu “Plastika”, osmominutni repetitivan eksperiment pod nazivom “Amerika” te krajnje neobičnu “Schwule über Europa”, pjesmu ispjevanu na njemačkom. “Maljčiki” su neupitno klasik jugoslavenskog novog vala – jedna dobra ironija na temu sovjetske propagande. “Plastika” je punk pjesma koja, eto, pjeva o plastici. Osobno su mi nešto interesantnije potonje dvije – “Amerika” i “Schwule über Europa”, a koje ostaju svojevrsni trenutci čiste glazbene avangarde.

“Schwule über Europa” pjesma je o kojoj sam čula nekoliko teorija. Jedna od njih je da je ovo ironičan pogled na odnos Jugoslavena spram Nijemaca, dok druga tvrdi da je ovo još jedna prikrivena gay (riječ “Schwule” u isto vrijeme može biti prevedena kao “omorina”, ali i kao “gay”)  pjesma te da pjeva o vezi Adolfa Hitlera i Heinricha Himmlera (“Kinder grosse mein Herr Heinrich, du bist eine Zug” – “Velika djeca, moj gospodine Heinrich, vi ste jedan vlak”). Budući da je tekst ove pjesme skup bizarnih slika otpjevanih na njemačkom, ne mogu reći da ijednoj od tih nekoliko interpretacija mogu ili želim dati previše značaja. Ipak, činjenica da je ovo pjesma vrlo dinamične glazbene pozadine u stilu marša, jednostavnog, ali moćnog “riffa” te otpjevana na jeziku koji odskače od ostatka albuma, “Schwule über Europa” ostaje jedan od najzanimljivijih momenata na “Paket aranžmanu”. U ovu je pjesmu također ukomponirana i melodija koja će se kasnije javiti u pjesmi “Dok dobuje kiša”.

Ako “Schwule über Europa” nudi niz avangardnih slika kroz svoj tekst, “Amerika” ostaje pjesma koja je sama po sebi avangarda. Na trenutke kakofonična i pomalo iritantna za slušanje, ovo je pjesma stvorena da bude eksperiment u monotoniji i repetitivnosti. Divljan kroz čitavu pjesmu ponavlja isti stih (“A ja kažem a? A gde je Amerika?”).

Idoli su u ovome periodu svoju ograničenu sposobnost sviranja uspjeli pretvoriti u eksperimentalnu glazbu koja itekako zvuči kao da je ispred svoga vremena. U ovome se periodu njihova stvaralaštva mogu čuti naznake onoga što će ostvariti svojim budućim remek-dijelom – albumom “Odbrana i poslednji dani”.

3. MLADENAČKI ELEKTRICITET ZANOSA

Nakon uspjeha postignutog sudjelovanjem na “Paket aranžmanu”, Idoli su se našli u središtu euforične popularnosti. Naime, “Maljčiki” i “Retko te viđam sa devojkama” postale su jedne od najslušanijih pjesama u periodu 1980. i 1981. te je sastav uskoro počeo održavati velike samostalne live nastupe, od kojih se prvi zbio u beogradskom SKC-u. Odjednom je san o uspjehu koji je počeo kao šala postao stvarnost. Iako do tada samo intrigirajući koncept u očima javnosti, Idoli su se počeli iskazivati kao bend itekako kvalitetnih ideja. Publika je htjela više.

Sastav je 1981. objavio EP koji se sastojao od šest pjesama, a od kojih su dvije bile obrade. Ovo je skup pjesama romantičnog pop senzibiliteta i značajan odmak od satire prisutne u prvih nekoliko singlova. Od osobnog mi favorita, pjesme “Dok dobuje kiša (u ritmu tam-tama), preko dinamične “Zašto su danas devojke ljute” pa sve do zaključne “Hajde!”, obrade Chuck Berryjevog hita “Come on!”, ovo su pjesme koje posjeduju mladenački pogled spram romanse, požude i zabave. Iako su utjecaji punkerske dinamike, a u kojima novi val ima svoje korijene, i dalje prisutni, ove pjesme ne mogu nužno biti opisane kao definirajući primjeri žanra – pogotovo ako ih usporedimo s albumima kao što su “Električni orgazam” ili “Bistriji ili tuplji čovek biva kad…”. One su više pop dizajniran za širu publiku, iako neupitno prekrasne i važne opusu Idola. Namjerno, one nisu eksperimentalne, već jednostavne i lako slušljive. Najpamtljivija je najvjerojatnije melankoličnija, ljubavna “Malena”. Pjesma je to poznata po svojim gotovo poetičnim stihovima koji izjavljuju vječnu ljubav i romantičnu opijenost, a opet prožeta dozom ironije i provokativnim mladenačkim “želim da fukam te”. Za omot albuma izabran je Modiglianijev ekspresionistički “Crveni akt” iz 1917., a koji je zapravo sjajan sažeti prikaz “elektriciteta zanosa” i žudnje koja prožima sve pjesme albuma. EP je postao komercijalni hit koji se prodao u više od 200 000 primjeraka.

Uzmemo li u obzir materijal koji se našao na “Paket aranžmanu” te na sljedećem albumu “Odbrana i poslednji dani”, ovaj se EP zasigurno izdvaja kao jedno sigurnije, manje eksperimentalno izdanje lake pop slušljivosti i stvoreno da uvuče raznoliku publiku. Ali to je ipak još jedan od razloga zašto volim Idole. Oni su sastav koji uspijeva stvarati lišen niša specifičnih žanrova. Svaka pjesma posjeduje svoj vlastiti život i jednostavnu ljepotu kreiranu kroz istinsku ljubav za glazbeno stvaralaštvo.

4. MOJ BOG I NAŠ MAJ

U jesen 1981. godine sastav ulazi u studio kako bi snimio svoj prvi LP. Povedeni idejom da stvore materijal koji će biti provokativan u svojoj povezanosti s tematikom religije i tradicije, ali bez jasnog glazbenog smjera, snimanje je ovog albuma bio proces koji se za to vrijeme smatrao dugotrajnim (nekoliko mjeseci). Ipak, rezultat je bio album koji se danas smatra vrhuncem novovalne kreative, isto kao i jednim od najboljih albuma izdanih na našim prostorima. Riječ je, dakako, o albumu “Odbrana i poslednji dani”, izdanom u veljači 1982.

“Odbrana i poslednji dani” prije svega je eksperimentalno art-rock djelo prožeto novovalnim senzibilitetom, zvučnim inovacijama i kreativnom odvažnošću koju ne posjeduje velik broj umjetnika. Ovo je period gdje se najviše osjeti kompatibilan kontrast različitih senzibiliteta članova benda, prije svega Divljanove prirodne i kalkulirane muzikalnosti i Šaperove sklonosti eksperimentaciji sa svime što mu je u trenutku dostupno (dobra je usporedba upravo Divljanova “Poslednji dani” koja, iako provokativna riječima, zvuči kao logički sklopljena pjesma naspram Šaperove fragmentirane “Odbrane”). Ime je ovaj album dobio po knjizi Borislava Pekića, “Odbrana i poslednji dani”, a i iz koje posuđuje inspiraciju za tematski koncept. Ipak, sastav tematiku nesnalaženja malog čovjeka u za njega prevelikoj sredini uspijeva pretvoriti u urbanu priču prožetu religioznim slikama, mladenačkom ljubavlju i buntom, dubinskom krizom identiteta, usporedbom jedne slabije osobnosti s jednom jačom te ironičnim pogledima na ideologiju urođenu u um protagonista. Album otvara pjesma “Kenozoik”, jedina koja se može nazvati tadašnjim komercijalnim hitom. Ovo je dinamična stvar punkerskog tona koja otvara album pjevajući o izgubljenosti u vlastitom vremenu i prostoru. Album tada prelazi u pjesmu “Poslednji dani” (koja se originalno zvala “Maršal” i čije je ime moralo biti promijenjeno na zahtjev izdavačke kuće), a koja aludira na slijepu odanost božanskom idealu (u ovom slučaju je to Josip Broz Tito). Pjesma “Moja si” pjeva o krizi identiteta prožetoj produhovljenim slikama i gotovo kakofoničnim i “slomljenim” tonovima koji zvučno aludiraju na unutarnji slom protagonista.

Jedan od najljepših momenata albuma nalazi se u pjesmi “Nebeska tema”, prekrasnoj Divljanovoj romantičnoj strani, a koja tada prelazi u jednu od najupečatljivijih pjesama albuma, “Rusiju”. Idoli se ovdje opet okreću referencama na sovjetsku Rusiju, a ipak ostavljajući prostor za dvosmislenu analizu kroz svakodnevne slike veze mlađeg protagonista s iskusnijom djevojkom. Najbolji je Šaperov moment upravo pjesma “Odbrana”, također puna aluzija na religiju i božanski ideal, dok je jedna od zvučno najmodernijih pjesma “Glavna ptica”, najbuntovnija na “Odbrani i poslednjim danima”. Album zatvara prekrasna uspavanka “Hajde, sanjaj me, sanjaj”, koja zvučno odskače od inače eksperimentalnog albuma, ali uspijeva ostvariti miran završetak pun neke tihe nade.

Ovo je album koji je analiziran i opjevan već bezbroj puta. Ipak, on ostaje djelo koje zaista i zaslužuje svu tu hvalu te i najveći razlog zašto volim Idole. “Odbrana i poslednji dani” ostavština su genija svjetskih razmjera, a opet toliko bliska našim prostorima u svojoj ironiji, idealističkoj kontroverzi i doticaju s temama koje su odsjaj fragmentiranog uma. Ne samo da ovaj album smatram najboljim u slučaju Idola, već on za mene ostaje jedan od najboljih svih vremena.

5. POP SLADAK KAO ČOKOLADA

Budući da su htjeli da “Odbrana i poslednji dani” ne bude shvaćen kao komercijalan album, Idoli ga nisu promovirali kako su to radili dotad. To je rezultiralo mnogo slabijim brojem kupljenih kopija. Album se prodao u svega 50 000 kopija, što je pak bila velika razlika od EP-a koji je dostigao tiražu od preko 200 000 primjeraka. Izdavačka je kuća Jugoton od Idola počela zahtijevati povratak na komercijalniji zvuk. Idući je album “Čokolada” bend snimio u Londonu 1983. godine pod budnim okom britanskog producenta Boba Paintera. Ovo je album vrlo čistog zvuka i iznimno kvalitetne produkcije te pun lako slušljivih pop pjesama. Od uvodnog hita “Čokolada”, preko razigrane “Bambine” i melankoličnog “Stranca u noći” pa do završne pjesme “Udri bogataša”, ovo su pjesme koje su prije svega “catchy” i koje u ušima ostaju danima. Idoli su ovdje dosegli vrh svoje instrumentalne i tehničke sposobnosti kao bend. Melodije i sama glazba kompleksniji su no ikada prije te označavaju prelazak iz eksperimentiranja (koje korijene ima u ograničenim tehničkim sposobnostima) u delikatniju muzikalnost. U slučaju da se bend nije raspao nedugo nakon izdanja ovog albuma, tko zna koji bi smjer njihova glazba mogla poprimiti u budućnosti?

“Čokolada” je album koji se ne može uspoređivati s “Odbranom i poslednjim danima” niti bi trebao. “Odbrana i poslednji dani” konceptualna je umjetnost gotovo stvorena da bude avangardno kontroverzna te koja ne prija baš svima, dok je “Čokolada” namijenjena široj publici i plesnim podijima. Budući da sam osobno jedan od onih pretencioznijih tipova koji uživaju u svemu što zvuči čudno, dubokoumno i drugačije te zato što sam “Odbranu i poslednje dane” čula prije, “Čokolada” mi je isprva predstavljala veliko razočaranje. Ipak, što ju više slušam, to sve više postajem svjesna njene kvalitete i općenite sposobnosti Idola da različite oblike glazbe uzmu i pretvore u nešto što je suštinski njihovo i drugačije od bilo čega drugoga. A to je još jedan od razloga zašto ih volim.

Album “Čokolada” se prodao u rekordnom broju od 350 000 primjeraka te je bio popraćen iznimno uspješnom turnejom diljem cijele Jugoslavije. Na žalost, tijekom je turneje došlo do nesuglasica i Idoli su se raspali. Nakon toga izdan je album “Šest dana juna” koji je sadržavao glazbu za istoimeni film. Album nije postigao komercijalni uspjeh te je raspad grupe potvrđen jednom i zauvijek.

VIS Idoli ne mogu biti opisani isključivo kao vodeća snaga novog vala. Oni su bili i ostali mnogo više – vrhunski šaljivdžije, znatiželjni majstori eksperimentacije, inteligentni konceptualci i nježni romantici. Sve će doći, sve će proći, ali oni ostaju.

Foto: Goranka Matić