MOJ +1: Kantautorica Miriiam izdvojila 10 albuma koji su najviše utjecali na nju
20. studenoga 2021.
Nikola Knežević (2542 Članci)
Podijeli

MOJ +1: Kantautorica Miriiam izdvojila 10 albuma koji su najviše utjecali na nju

Miriiam dolazi iz Zagreba i iznimno je talentirana kantautorica koja je nedavno objavila album prvijenac “Call Me Up” u izadnju diskografskih kuća Basic & Rough i Mudri Brk.

Njezin specifičan glazbeni izričaj doveo nas je do toga da ju pozovemo u našu redovnu rubriku. Naš novi plus 1 je Miriiam, a ovo je 10 albuma koji su najviše utjecali na nju. Bacite oko i na njezinu Spotify playlistu najboljih pjesama s tih albuma.

1. Paul Simon: Graceland (1986.)

Iako redoslijed odabranih albuma nije hijerarhijski postavljen, “Graceland” mi je nekako prirodno došao prvi. I iako se na sljedećemu popisu nalaze izvrsni i većinom antologijski autori, Paul Simon vrlo suptilo zauzima kraljevsku poziciju. Autor koji nenametljivim izričajem, zvukom, idejama, humorom i romantikom uspijeva već 6-7 godina biti osnovni izvor glazbe u mom autu. Budući da mi je taj CD sad već izlizan i preskače na nekim pjesmama, mislim da bih mogla kupiti novi. Dotad ga slušam na Spotifyju, ali slatko mi je imati fizičko izdanje u autu. Savršen za roadtrip, pa čak i roadtrip Maksimirskom.

2. Simon & Garfunkel: Bridge Over Troubled Water (1970.)

Ne znam jesam li trebala staviti ovaj album na prvo mjesto. “Graceland” i “Bridge” su kao tomejto/tomato. Slušajući ga ne mogu vjerovati da netko može napisati nešto toliko lijepo i toplo. Ovo je najbolji primjer kako tuga može biti okrepljujuća, a ne bolna. Po završetku albuma uvijek pomislim kako je sve ipak okej.

3. Bob Dylan: The Freewheelin’ Bob Dylan (1963.)

Do Boba Dylana došla sam u srednjoj školi kada su Mumford and Sonsi bili jako popularni sa svojim “Sigh No More”. Njima sam tada bila poprilično opsjednuta (i mislim da bi “Sigh No More” svakako mogao biti na ovoj listi) pa sam kopala po njihovim uzorima i idolima. Znala sam i otprije za Dylana, ali tada možda nisam bila dovoljno zrela za tu glazbu. Vrlo sam brzo krenula preslušavati cijelu diskografiju i htjeti pisati, pjevati i svirati poput njega. Svi smo mi izašli iz Dylanove kabanice. Kako izdvojiti jedan album iz riznice velikoga?

4. 2Pac: All Eyez on Me (1996.)

2Pac je možda i ključan autor ako govorimo o onima koji su utjecali na moj izričaj. Imam starijeg brata koji je u osnovnoj preko Eminema i 50 Centa došao do 2Paca, a ja sam kao mlađa sestra sve slijedila i preuzimala. Sve je to tada i bilo vrlo popularno, a “All Eyez on Me” imali smo na kazeti u autu i slušali ga na repeatu. Mislim da je slušanje rap glazbe u formativnim godinama imalo strašan utjecaj na moju podsvijest. Učiti engleske tekstove samo slušajući ih te uopće navikavati mozak na taj flow, prirodno je i nesvjesno učenje o gradnji stiha i svim zvukovnim mogućnostima koje jezik nudi. Uz ovaj, redovito je išao i Afromanov album “Because I Got High”.

5. David Bowie: The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars (1972.)

Ako je moj kriterij odabira 10 albuma bio prema količini vraćanja i slušanja s jednakim užitkom, onda je Bowiejev Ziggy” nezaobilazna postaja. Neodoljivo čudan i poseban, uvijek nepredvidljiv i karizmatičan. Jedan od onih albuma za koje pamtiš gdje si bio kad si ga prvi put čuo, što si na sebi nosio i koliko je hladan zrak bio dok si čekao vlak.

6. Alabama Shakes: Sound & Color (2015.)

Odličan album! Koliko iskrenoga žara i strasti. Brittany Howard, nekad poštarica iz maloga mjesta u Alabami, ne može biti veća diva. Izvrsna su mi i njena recentna solo izdanja, ali “Sound & Color” je moderno, bluzersko remek-djelo.

7. Bon Iver: For Emma, Forever Ago (2007.)

Ovo mi je još jedan od onih albuma. Vraćam mu se redovito svake zime, on je moja Mariah Carey. Uz sve zvukove koje je Justin Vernon složio, uvijek čujem i zvuk 5-ice kako skreće iz Držićeve na Vukovarsku. Kasnije su se možda izlizali pomalo patetični, bradati tipovi na gitarama i megapopularnost indie-folka u nekom je trenutku istrošila ono što je on imao za dati. Ali ja nisam glazbena analitičarka. 10-15 godina kasnije meni i dalje ovo zvuči originalno – a sve stane u dva-tri akorda.

8. Devendra Banhart: Smokey Rolls Down Thunder Canyon (2007.)

Devendra je čovjek koji jednostavno zna napraviti pjesmu. Muzički izuzetno zanimljiv i bogat, a opet nepretenciozan. Takvi su mu i tekstovi. “Smokey Rolls Down Thunder Canyon” moj je osobni favorit. “I wanna be a little seahorse” – mislim da poslije toga više ništa nije morao reći.

9. Weyes Blood: Titanic Rising (2019.)

Svakako album 2019. godine. S obzirom na to da su dvije godine već proletjele, a ja ga i dalje slušam kao novi album, vjerujem da ima nešto svevremenski u sebi. Konceptualno cjelovit, vizualno, glazbeno i tekstualno. Pogledaš li samo cover, sve ti je jasno. Weyes je kantautorica s jednom posebnom energijom i karizmom, a u spoju s izvrsnim producentom (Jonathanom Radom) sva njena osobnost dolazi do izražaja.

10. Daft Punk: Random Access Memories (2013.)

Evo, već neko vrijeme prevrćem koji će od 5 albuma viška ipak dobiti mjesto na ovoj listi. No, neka završi epohalno. S obzirom na to koliko je prihvaćen kako u redovima kritike tak i u onima publike, mislim da je suvišno išta dodati.

Foto: Marina Uzelac