Razmišljala sam da je možda bolje da ovu recenziju napravi netko drugi od kolega, tko ne prati godinama Formulu 1 pa bi više ocjenjivao i procjenjivao film, a ne o čemu se radi, no na kraju sam zaključila da ni to nema smisla. Tko ne voli “automoto” tematiku, taj ionako neće ići u kino gledati “F1 film”.
Ovaj je film puno specifičniji ili, ako hoćete, detaljniji i specijaliziraniji od nekoliko “automoto” filmova koji su se pojavili posljednjih godina i koji imaju za okosnicu pravu i istinitu priču, naravno romantiziranu i dramaturški prilagođenu za film, ali je to napravljeno na vrhunski način: “Rush” iz 2013. s Chrisom Hemsworthom i Danielom Brühlom i “Ford vs. Ferrari” (kod nas je prikazivan i pod imenom “Izazivač: Le Mans ’66”) iz 2019. s Christianom Baleom i Mattom Damonom. Ta dva filma su ujedno i (naj)bolji filmovi te tematike.
No, ima još odličnih filmova: tu su još, dramaturškom kvalitetom a pari “F1 filmu” “Days of Thunder” s Tomom Cruiseom i Robertom Duvallom iz 1990., “Ferrari” s Adamom Driverom 2023., te dva filma “starog Hollywooda”: “Le Mans” sa Steveom McQueenom iz 1971. i “Grand Prix” iz 1966. s Jamesom Garnerom i Yves Montandom. Ima ih još, ali ovo je recimo to tako, crème de la crème filmova, a da nisu dokumentarni, polu-igrani, ili akcijski koji imaju bazu jurnjave automobilima (zaustavit ću se samo na autosportu) kao što je to franšiza “Fast and Furious”. Ima još jedan zanimljiv film koji je baš vezan za F1, a koji je još specifičniji i različitiji od ostalih, nije takve visoke kvalitete filma kao gore nabrojani, ali je zanimljiv, po istinitoj priči, i uzbudljiv za pogledati koga zanima tema autosporta: “Gran Turismo” iz 2023. s Orlandom Bloomom i Davidom Harbourom.
Zašto sam ovu recenziju počela s nabrajanjem drugih filmova koji imaju temu autosporta (ne nužno Formulu 1)? Jer su svi filmovi “prilično odlični” i kao filmovi za publiku koja je neutralna prema ovoj temi, dakle kritičnija prema scenariju i režiji, a istovremeno jako zadovoljavaju tehnički dio i fanove autosporta koji poslovično gunđaju na svaki i najmanji nedostatak, dakle filmovi gdje briljiraju tehničke karakteristike.
Nehotice sam pročitala nekoliko recenzija o “F1 filmu” i baš nabasala na ne tako pohvalne recenzije. Kao što sam napomenula u uvodnoj rečenici, vrlo je teško fanu autosporta recenzirati jedan takav film jer je tematika i tehnička izvedba dominantna prilikom gledanja i ocjenjivanja, hoćeš-nećeš. Film sam pogledala prvi dan i trebalo mi je tjedan dana prežvakavanja i “odvajanja” od tematike da sjednem i napišem suvislu recenziju koja neće revati o fantastičnoj kameri i supervjernom prenošenju zbivanja na i oko utrka Formule 1, kao i o psihofizičkom i emocionalnom stanju vozača na utrkama – jer o tome mi kritičari nemamo blagog pojma koliko god jesmo ili nismo dobri vozači automobila ili fanovi ove ili one kategorije autosporta (osobno F1 i WRC-a) to jest, ukoliko nije netko od nas i sam vozio utrke. Stoga mi je bilo pomalo smiješno čitati kritike kako “F1 film” “ostavlja hladnim gledatelja”, “puno se htjelo, ne toliko postiglo”, “preveliki hype, ne takav rezultat” i koješta drugo. Nisam nikako ljubiteljica Sira Lewisa Hamiltona, sedmerostrukog svjetskog prvaka u Formuli 1 (on je koproducent i savjetnik filma), ali ako on kaže da “F1 film” najvjernije i najbolje dočarava kako se vozači osjećaju i što proživljavaju (emotivnost filma dakle) onda tko smo mi kritičari da mu oponiramo? Što tu ima biti “hladno kod gledanja filma” – stvarnost je očito hladna, veliki je i nemilosrdan biznis u pitanju. Kao i kada gledamo dokumentarac o Arktiku ili Antarktici. Pa hladno je.
Kratko i jasno – film je odličan.
Čak i da je tu u pitanju neka reklama za sam film, Hamilton je mnogo toga, ali nije seronja. Na kratko ću ovdje spomenuti i to da se kompletna vozačka postava prave Formule 1 i par šefova pravih momčadi pojavljuje u filmu na ovaj ili onaj način, pa nije čudno da su se pojavljivali i na premijerama filma prethodnih tjedana, ali o tome kasnije. Film itekako ima emocija, po mome i previše, no možda malo premalo kemije, a više glume u odnosu između glumaca Brada Pitta i Damson Idrisa, te Brada Pitta i Kerry Condon, ali zato obilno nadoknađuje odnos na relaciji Javiera Bardema i Brada Pitta, te Pitta i Tobiasa Menziesa. Budući da je očito Brad Pitt centralna figura filma, ne samo kao glumac, valja reći da mu ovo nije najbolja uloga koju je u svom životu odglumio, ali je možda, uz “Oceanovih 11” (svi nastavci), najprivlačnija i najkarizmatičnija. Čovjek je jednostavno dobar i kvalitetan glumac i producent mnogih dobrih filmova, te vam (kao i Tom Cruise) ne mora biti i simpatičan samo zato što je atraktivan. Možda je malo previše maniristički odigrao ulogu ostarjelog vozača Formule 1 “koji nikad nije bio” Sonnyja Hayesa, koji je zapravo nomadski vozač auto utrka, “plaćenik”, nakon što mu je F1 karijeru prekinula teška nesreća na jednoj trci.
Javier Bardem je sjajan. Ima prilično plošnu i nezahtjevnu ulogu vlasnika momčadi APXGP i Hayesov je prijatelj i nekadašnji vozački kolega. Bardem je s pravom jedan od najboljih glumaca današnjice: od relativno bitne, ali manirističke role je postigao da jedva čekaš da se opet pojavi u kadru.
Kerry Condon je izvrsna glumica i paše u filmu, ali kao tehnički šef momčadi, budući da glumi prvu ženu na toj poziciji u F1 sportu, Condon je pokazala premalo “balls” (op.a. rekli bismo petlje i žestine). Za nekog na toj poziciji kakav god je scenarij bio napisan za nju, ne bih dala da glumim sva nježnasta, odlučna, ali kamiličasta. Kao što Hayes u filmu reče: “Nije slučajno prva žena na toj poziciji – to znači da ima hrabrosti (“balls” jel’)”. Condon je pokušala s pristupom “nježna i ženstvena ali željezna”, ali nije baš uspjela. Formula 1 je muški svijet i jednoj ženi da uspije u tom svijetu (menadžmenta) trebaju zubi koje će češće ili rjeđe kesiti.
Dosta je loša i uloga (opet tu pomalo krivim i samog glumca Kima Bodnija, koji se morao izboriti za žešću glumačku reakciju), odnosno mlaka gluma u roli šefa momčadi Smolinskog.
I da završim s nedostacima filma jer su uglavnom glumački (ne računam scenarij): druga glavna uloga pripada mladom talentu, samouvjerenom i samom sebi važnom, tamnoputom vozaču Joshui Pearceu (Damson Idris) koji je preslikan Lewis Hamilton na počeku karijere. Idris nikako nije loš glumac i gluma također nije loša, ali Pitt i on, koliko kod se trudili, nemaju nikakvu kemiju i ako film igdje pati onda pati na toj razini.
Odlična je Sarah Niles kao majka Joshue Pearcea. Ima bitniju sporednu ulogu i maestralno ju je odigrala, kao i zabavni Samson Kayo u ulozi Pearceovog rođaka i menadžera kojemu iz očiju vire dolari. Moram spomenuti i izvrsnog Tobiasa Menziesa (“The Game of Thrones”, “Crown”) u ulozi člana Uprave APXGP. Glumi dopadljivog i naizgled smotanog i simpatičnog biznismena, ali koji je upravo samo i isključivo to: brutalni biznismen.
Budući da se film pokuša nametnuti kao ultimativni film o Formuli 1 (tu mu je samo “Rush” konkurencija – film koji ima istinitu priču izvrsno prebačenu na film s dva maestralna glumca kemijom nuklearne bombe, te uistinu velikim redateljem (Ron Howard) koji je napravio veliki film) – scenarij je ključan: “F1 film” ima već stoput viđenu priču o nekom ostarjelom nešto koji podučava mladog/u rookija u nečemu, pa se zaplet odvrti lijevo, desno ili ravno – scenarij je u potpunosti u službi prikaza svijeta Formule 1, dakako priča teško uvjerljiva, pitanje je samo kako je to izvedeno, koliko uvjerljivo odglumljeno. Sama priča je dakle relativno straightforward i malo vjerojatna (a la “Creed”, iz 2015.) s očekivanim i nešto neočekivanih twistova, predvidljivom ali opet zanimljivom krajem, i kao takva da je najbolje napisana i najbolje izvedena ne može parirati nekoj stvarnoj i k tome još silno interesantnoj priči sa sjajno napisanim scenarijem – 0:2 za “Rush”.
Redatelj Joseph Kosinski je dao sve od sebe da se ponovi 200% od onog što je napravio u “Top Gunu: Maverick” i uistinu je režija maestralna, ako njoj dodamo još kameru/fotografiju, kutove kadrova, spinove, dronove – sve što postoji u filmskoj industriji se koristilo osim možda kamere na zecu koji trči šumom – to je spektakl samo takav. Uistinu mislim da ukupno gledajući naročito prema brojnosti nema nitko boljih scena, ima na možda na istoj razini samo ih je mnogo manje u drugim filmovima.
Tehnički savršen. 2:3
Soundtrack i glazba za film je odlična. Hans Zimmer je u suradnji sa Steveom Mazzarom nadmašio samog sebe (Zimmer je pisao i za “Rush”) – radio je score kombinacijom orkestralne i elektroničke glazbe i rezultat je fantastičan. Soundtrack uključuje pjesme Dona Tolivera i Doje Cat “Lose My Mind”, ROSÉ “Messy”, Tiësto & Sexyy Red “OMG!”, i meni najbolje od Eda Sheerana “Drive” s Daveom Grohlom na bubnjevima i Pinom Paladinom na basu. No i soundtrack na “Rushu” je bio sjajan, meni i bolji: uz rock glazbu 1970-ih: Stevea Winwooda, Muda, Thina Lizzya i Davida Bowieja. Neriješeno. 3:4
I tako dolazimo do posljednje karakteristike nekog filma: “ono nešto”. Ono nešto je u “F1 filmu” ta sinergija i suradnja koju su ostvarili FIA (međunarodna automobilistička federacija), rukovodstvo F1 natjecanja, timovi i svi vozači s cjelokupnim timom filma, po vlastitim riječima “funkcionirali su kao jedno”. Glumci su bili na pravim utrkama ubačeni na dodatna mjesta na pistama, u paddocku, zajedno sa stvarninm vozačima, imali interakcije s njima na pisti “u okršajima”, u međusobnim odnosima (F1 dvostruki svjetski prvak Fernando Alonso čestita Sonnyu Hayesu tj. Pittu nakon jedne utrke). Za sve fanove Formule 1 taj dio filma je adrenalinski rush. Za sve ostale – sama spoznaja da je toliko slavnih (sportskih) osoba aktivno, čak glumački sudjelovalo u filmu i da sve to izgleda prirodno i toliko realno kao da su Damson Idris i Brad Pitt uistinu vozači – neprocjenjivo. A nije Mastercard.
“Ono nešto” ima i “Rush” – film ima takvu karizmu da je to nevjerojatno. Ali ona je rezultat glume, scenarija, režije i svega ostaloga što sam već popikala s bodovima.
Rezultat 4:4. I sad dodajte u to sve skupa još i film “Ford vs. Ferrari” o ne-Formuli 1 već sadašnjoj kategoriji utrkivanja FIA WEC (Endurance), koji je u svemu možda nekima i bolji, nekima je tu negdje, nekima je predug – “F1 film” je nov, treba još “sjesti”, a ima i taj nedostatak scenarija po istinitoj priči – po meni govorimo o tri jednakovrijedna filma o autosportu, a o ukusima se ionako ne raspravlja.
G-L-E-D-A-T-I.