Bio bih presretan da je glazba Gradskih bitangi ono nešto što je danas najbolje na sceni, ali iskrenost i kompetencija možda ipak lagano gube korak nad ekstremizmom i senzacionalizmom.
Valpovo je na neki način čudo. Ovaj mali slavonski gradić zadnjih nekoliko godina postaje središte dobre glazbe, a sve to ponajviše zbog nekoliko odličnih mladih rock bendova koji u zadnje vrijeme rade novu autorsku glazbu koja malo po malo probija granice ove regije i koja sve više ima priliku doći i do šire publike. Jedan od razloga za to je i taj što su uspjeli iskoristiti priliku koja se mladim bendovima ponudila kroz odličan projekt Superval koji zadnjih (već) šest godina promovira mlade bendove, od osnovnoškolskih do srednjoškolskih. Preko ovoga projekta mladi bendovi dobivaju priliku promovirati svoju glazbu i nastupati širom zemlje, a i regije, i to u odličnim uvjetima, kakve prije nisu skoro mogli ni sanjati.
Jedan od bendova koji su možda i ponajviše iskoristili svoju šansu su i valpovačke Gradske bitange koji su preko Supervala dosad svirali diljem Hrvatske, nastupili su u nekim, možemo reći kultnim klubovima i dvoranama, a vjerojatno im je dosadašnji vrhunac koncertne karijere bio nastup na našem najvećem rock festivalu, zagrebačkom INmusicu. Očigledno, nakon puno svirki došao je red i na prvo diskografsko izdanje benda koji po mnogima imaju izniman potencijal među svim sudionicama Supervala.
Nisu Gradske bitange prvi bend Supervala koji postaje i diskografski aktivan, ali možda je ovo bilo i ponajviše iščekivano izdanje, pogotovo s obzirom da su dečki već poprilično stasali svirački i autorski. I vrijeme je bilo da se sve pjesme koje su skupljali od kada su nastali napokon nađu na albumu prvijencu. Osobno sam se možda nadao da će njihov rad biti prepoznat i od neke veće izdavačke kuće kojih nije da nema u Hrvatskoj, ali na kraju su album snimali, miksali i producirali sami, a vrijeme će pokazati što će i kako će biti na nekim sljedećim izdanjima. Dobri studijski uvjeti, iskusni snimatelj i producent od materijala koji ovi dečki izvode mogli bi napraviti nešto što bi se svrstavalo u vrh današnje scene.
Kad sam već spomenuo dečke, red bi bio da ih spomenem i poimenice, pa tako ovaj bend čine Domagoj Ivić na vokalu i ritam gitari, Mislav Sušić na solo gitari, Noa Bolkovac na bas gitari i Matko Varžić na bubnjevima. Nastali su sada već davne 2018. godine naravno u Valpovu i upravo se ovaj gradić poprilično često proteže u njihovim pjesmama.
Svakome je njegov rodni grad i najbolje i najgore mjesto na svijetu, a pogotovo ako je grad ovako mali sve se zna, svi sve znaju i teško je u ovakvoj sredini biti poseban. A momci iz Gradskih bitangi stvarno su posebni. Svirački i vokalno više su nego kompetentni, a njihova lirika je upravo ono najbolje što mladi ljudi imaju reći o onome što ih okružuje i ono što im se događa. Svatko, a pogotovo današnji mladi mogli bi se identificirati i pronalaziti u njihovim stihovima, ali danas je vrijeme ponešto drugačije i svjedoci smo da današnja mladež sve više stremi u ekstreme. Kamo nas to vodi, još ne znamo.
Uglavnom, bio bih presretan da je glazba Gradskih bitangi ono nešto što je danas najbolje na sceni, ali iskrenost i kompetencija možda ipak lagano gube korak nad ekstremizmom i senzacionalizmom.
Gradske bitange ne robuju žanrovima ali njihova se glazba kreće u rasponu od power popa, preko indieja, pa do nekog malo žešćeg hard rocka, a album prvijenac “Grad“ u nešto više od tridesetak minuta glazbe donosi osam odličnih i raznovrsnih pjesama redom mudro posloženih.
Album otvara “Kao da“, jedan mid-tempo power pop, da bi odmah nakon nje došla naslovna pjesma albuma “Grad“ koja u uvodu ima odličan zarazni gitarski rif i koja upravo govori o životu i ljubavi u njihovom gradu. Prokleta “Nedjelja“ je super odsvirana lagana stvar o ljubavi i besmislu s promjenom tempa kako joj se bliži kraj. “No 4“ je klasična ljubavna stvar o odlasku, a slijedi je najkraća pjesma na albumu, “Outsider“, gitarsko rifoidna pjesma odličnog teksta. “Svijet tuđih ljudi“ lagani je i odlično odsvirani hard rock o nesnalaženju i traženju sebe “u svijetu tuđih ljudi“. Žestoki rokenrol “Prljave ulice“ nudi nam naravno priču o “prljavim ulicama svoga grada” koje će svatko od nas vidjeti u svome gradu, a progresija pjesme je lijepo napravljena s kratkim laganim brejkom u sredini i ubitačnim krajem.
“Magla“ je zadnja stvar i definitivni biser ovoga odličnog albuma. Pet i pol minuta čistoga užitka, što sviračkog, što vokalnog, a što tekstualnog. Opet je tu na neki način grad kao središnja figura, a odrastanje u tome istome gradu kao neka nadogradnja. Rijetke lagane stvari danas postaju hitovi, ali ako neka to zaslužuje onda je to svakako ova.
Otprilike to je to, tridesetak i nešto minuta slušanja ovoga albuma brzo prođe, ali onda se ponovno vraćamo na početak.
Definitivno, Gradske bitange su svojim prvijencem opravdale sva očekivanja kao jedan do sada vrlo perspektivni bend bez diskografskog izdanja. Ovaj album je samo njihov početak, već je dosta novih stvari u pripremi i stvarno se od ovoga odličnog mladog benda puno očekuje. Ocjena na kraju je takva kakva jest samo zato što sam ostavio Gradskim bitangama još malo lufta, jer ovo je bend velikog potencijala i stvarno se nadam da oni mogu još puno toga dobroga napraviti. Osim što na albumu zvuče vrlo moćno, uigrano i kompetentno, na nastupima uživo su (a gledao sam ih nekoliko puta) možda čak još i bolji, tako da svakome preporučujem ako bude imao priliku neka pogleda Gradske bitange u živo.
A prva prilika bit će već 11. rujna kada se ovi mladići vraćaju na svoje zagrebačke početke na Supervalu i sviraju u Vintage Industrial Baru pa ukoliko ste u prilici nemojte propustiti priliku pogledati uživo jedan odličan mladi autorski bend koji bi trebao, da je pravde, biti budućnost domaće rock glazbe.
