Porto Morto definitivno spada u vrh zagrebačkog, hrvatskog i regionalnog rocka, a bend je ovo koji je diskografski aktivan zadnjih deset godina i u tom desetljeću objavili su četiri albuma.
Od prvijenca “Porto Morto” iz 2016. godine preko “Portofona” 2019. i “Portopopa” 2021. došli smo do nedavno objavljenog “Minimuma” (LAA, 2026.). Svaki od ovih albuma bio je njihova kvalitativna stepenica više da bi se nakon deset godina došlo do minimuma. “Čekaj malo, šta je to uopće minimum ?“ Upravo oko ovoga pitanja, kako sami kažu, vrti se koncept cijelog albuma. “Kao prvo pitanje svih pitanja: je li minimum početna pozicija, ma kakva ona bila, ili se minimum tek treba zaslužiti?“ Sedamnaest pjesama koliko nam donosi ovaj odlični album predstavlja Porto Morto u svojem ponajboljem diskografskom izdanju do sad i stavlja pred nas njihov glazbeni tour de force uz više nego zanimljiv lirski koncept.
“povuci, potegni, ustani, leži, beži…reži ! hodaj, sedi, klekni, tako su mi rekli…
od loših vesti postao sam pesnik, od loših reči izgoreo je Vjesnik, da li me se ikada setiš, da li i ti ikad osetiš…
mi nismo sveci, sapleo nas jezik u vlastitioj spletci okolnosti, krletci reči…
ovo nije jezik, ovo su refleksi“
Album otvara “Refleks”, moćna pjesma koju izvodi prvi gost na albumu Cane Partibrejker i koncept izlazi na svjetlo dana. “Keš mašina” koja slijedi je klasični Porto Morto u funky izdanju, dok “Ništa novo” donosi još ubitačniju funky gitaru na tragu Nile Rodgersa i priču o jednom “malom čovjeku koji želi preko crte”, priču staru nekih četrdeset i pet godina.
“Više ne pristajem na minimum,
Uzmi si nazad svoj minimum,
Još jučer ti i ja smo bili plus,
Sad više nisam u deliriju…
čekaj malo, šta je to uopće minimum?“
Naslovna pjesma albuma na neki način objašnjava ovaj koncept i sve ono što su pokušali reći ovim albumom, a rekli su puno. “2D” donosi još jednog atraktivnog gosta na albumu, a ovaj put to je Davorin Bogović i sve oko njega je 2D.
“…ovaj svijet je 2D,
da ne idem u detalje,
uzmi me za ruku,
i vodi me odavde,
granice su jasne,
u školi ti objasne,
na kraju balade,
čeka nas disaster…“
Album ‘presjeca’ i nekoliko odličnih ‘minijatura’, a meni je ponajviše prirasla uhu divna akustična “Drag ‘N’ Drop”. Veseli “Kofein” izvlači iz zaborava “Tetu Lizu” i uz pametno satiričan tekst pokazuje da Porto Morto nije uvijek morto nego često može biti i Porto Vivo.
“Tu” (s Hiljsonom Mandelom) i “Crna rupa” su gornji razred radiofoničnosti ovoga albuma, a “Na površini” je synth pop retro megahit osamdesetih godina. “Utopija (Svjetlo Placebo)” je najduža i vjerojatno lirski najambicioznija pjesma na albumu, a u “Nisam na prodaju” gostuje zadnja gošća albuma, odlična kantautorica Bojana Vunturišević. U laganom i opuštenom stilu završetak albuma donose “Glad” i “Gužva” koje su opet Porto Morto u svome klasičnom i ponajboljem izdanju.
Roko Crnić i Hrvoje Klemenčić kao dva glavna autora napravili su ponovo iskorak u radu i snimili ponajbolji album do sad, a i ostatak koji čine Matija Brajković, Antun Aleksa, Marin Živković, Marijan Uroić Norman i Matej Perić čine ovu skupinu jednim od najprepoznatljivijih bendova trenutno na sceni. Osim što su ‘mnogoljudni’ kao bend, što doprinosi naravno širini zvukova i sazvučja koje čujemo na njemu, novi album je i produkcijski najraskošniji njihov uradak do sad. I dalje se Porto Morto žanrovski kreće od njihovog prepoznatljivog progresivnog popa preko art rocka sve do indie elektronike i sličnog, ali to su samo šturi okviri za glazbu uz koju se u krajnjoj liniji uvijek može plesati.
Ne trebam ni spominjati jer je to već općepoznata fraza da su im albumi dobri, ali njihovi živi nastupi su nešto posebno i to ne samo zbog vrlo moćnog i kompetentnog glazbeno-instrumentalnog dijela nego i zbog izuzetnog vizualnog izričaja koji predstavljaju na svojim koncertima. Stoga pokušajte ih uhvatiti negdje na nekom od njihovih live gigova, pogotovo onaj 17. listopada kada će u Tvornici kulture predstaviti ovaj “Minimum”, jer ono što će te dobiti na njihovom koncertu je svakako maksimum, prije svega zbog toga što je trenutno iza njih jedan stvarno odličan album koji ozbiljno pretendira biti jedan od vrhunaca ovogodišnje hrvatske diskografske produkcije, ali moramo priznati da iako je godina došla tek do svoje polovine konkurencija odličnih ovogodišnjih albuma već sad je i više nego jaka.
“dobrodošli u intersvijest,
spojili smo se na vašu intruzivnu svijest,
ja sam vaš vodič kroz um,
um, um, um – minimum!“
