U svijetu u kojem je postalo prokleto teško biti originalan, a glazbena industrija često se svodi na recikliranje istih formula na milijun sličnih načina, rijetko mi se dogodi da mi nešto domaće istinski „zapne za uho“.
Nažalost, većina stvari danas zvuči previše slično — ne nužno loše, ali zamorno monotono. No, onda se pojave Cura i Dečko s albumom „Na nogama“ i podsjete me zašto volim istraživati rubove naše scene. Ovaj duo sam, igrom slučaja, otkrila još 2024. godine na INmusicu. Ono što me tada kupilo bio je njihov nevjerojatno opušten, a istovremeno profesionalan scenski pristup. Na pozornici djeluju kao da su u vlastitoj dnevnoj sobi, dok im je publika tek usputni pogled s balkona u vanjski svijet. Ta razina opuštenosti, uz to što istovremeno barataju ozbiljnom količinom hardvera, bila je osvježenje kakvo se rijetko viđa.
Album „Na nogama“ nastavlja točno tamo gdje su stali. Dok nas more izvođača davi uniformiranim zvukom, ovaj materijal iskače iz svake ladice. To je zvuk koji smo čekali, zvuk koji nije nastao po algoritmu, već iz čiste improvizacije i ljubavi prema analognim strojevima. Ovakvi projekti zaslužuju puno više pažnje jer se ne boje biti svoji. U deset godina postojanja Cura i Dečko uspjeli su zadržati tu autentičnost — ostati na nogama, ali s glavom u nekom sasvim svom, originalnom svemiru. Prije nego što sam zaronila u cijeli album, uho mi je ukralo par singlova koji su izašli kao uvertira. Prvi je „Crvena buba“, stvar koja me fascinirala samim procesom nastanka. Nevjerojatno mi je kako jedna pjesma može proizaći iz nečega tako jednostavnog i životnog — nastala je nakon Vanesina ljetnog izleta s prijateljicom! Fascinantno mi je promatrati taj kreativni proces: kako se jedan običan, opušten trenutak s mora ili ceste pretvori u onaj njihov specifični, hipnotički analogni svijet. To je taj dar koji imaju — uzeti komadić stvarnosti i pretvoriti ga u zvuk koji te odmah uvlači unutra.
A onda je tu naslovna stvar „Na nogama“, koja mi je apsolutni favorit, pogotovo nakon što sam ih slušala na Radiju Student u emisiji „Ravno do sna“. Vanesa je tamo ispričala genijalnu priču o onom trenutku u klubu kad je glazba toliko dobra da izbacuješ sve iz sebe, totalno si u elementu i zabavljaš se najjače. I onda, naravno, dolazi neki luzer i pita: „E, mala, na čemu si ti?“, a ti ga samo blijedo pogledaš jer nisi ni na čemu drugom nego — na nogama. Ta iskrenost i taj inat prema stereotipima ono su što ovu stvar čini moćnom. To je himna za sve nas koji se znamo zabaviti „na čisto“, samo uz dobar beat!
Naravno, na albumu se našla i „Trebala, morala“, stvar koja je već odavno vani, ali svaki put kad je čujem zvuči jednako svježe. To je onaj njihov prepoznatljivi, „prljavi“ funky moment — toliko je iskrena i direktna da te odmah „izuje“. A sam spot? Totalni show, vizualno prati njihovu estetiku dnevne sobe i kaosa na najbolji mogući način! Najiskrenije, dok slušam, uopće ne znam koja mi je stvar bolja — svaka ima svoju priču. Iskreno, posebno i pomalo neočekivano dotaknula me „Luv“; to je jedna predivna, sanjiva pjesma koja budi toliko serotonina dok je slušaš. Jednostavno se ne možeš ne smijati kad čuješ Vanesin zvonki glas između Ivanovih beatova. Tu su i „MUNY YUMMY“ i „dobra“, koje te samo tjeraju da se mičeš, a onda te dočekaju hipnotičke „Erlakataža“ i „Nema zajebancije“, koje potvrđuju da je cijeli ovaj materijal ozbiljno složen. Ipak, u tom moru vrhunskih ritmova, moram se vratiti na „final fantasy“ jer me ta pjesma potpuno oduševila. Ne biste vjerovali, ali ona doslovno govori o samoj igrici — o tome kako je igrati i što te u tom svijetu čeka! Sve je to upakirano u toliko funky beat da je na njega nemoguće ostati ravnodušan i, vjerujte mi, čak i ako nikada niste zaigrali nijednu videoigru u životu, ovu ćete poželjeti! ;) I jednostavno morate zaplesati.
A ja, iskreno, jedva čekam plesati 8. travnja u Petom kupeu na njihovu live nastupu! Jedva čekam vidjeti što nam sve spremaju i kakvu će energiju izvući iz svih tih svojih mašina uživo. Nakon deset godina postojanja, ovaj album prava je kruna njihova rada i najbolji poziv na party koji ne želite propustiti. Vidimo se tamo — na nogama! :)
Piše: Patricija Flikač
