Trenutno je jedna od “najvrućijih” televizijskih (HBO) roba serija “House of the Dragon” (“Zmajeva Kuća”), prequel (prethodnik) za nekih 172 godina od događanja iz kultne serije “Game of Thrones” (“Igra prijestolja”, 2011.-2019.), odnosno rođenja Daenerys Targaryen.
Upravo se prikazuju prve epizode (1. i 2.) treće sezone. Iako smo kanili o seriji pisati i dosta ranije, ovo je zapravo najbolji trenutak, jer su ocjene za ove dvije nove epizode do sada najveće iz serije (oko 9.4), a gledanje je nikad veće, iako je i prva epizoda prve sezone okupila ni manje ni više nego 10 milijuna gledatelja, što je bio apsolutni rekord televizije.
Naravno, kako i naziv sugerira, a za one koji nisu popratili “Game of Thrones”, radi se o žanru povijesne fantasy drame, za čiju su podlogu služile knjige George R.R. Martina “A Song of Ice and Fire” (“Pjesma leda i vatre”), te dijelovi Martinove knjige iz 2018. “Fire & Blood” (“Vatra i krv”). Ako vam i to nije baš nešto poznato – pojednostavit ćemo do kraja: Kuća (dinastija) Targaryen, koja je bila sposobna kontrolirati i jahati zmajeve, osnovala je Iron Throne (Željezno prijestolje) na kojem sjedi vladar Sedmih Kraljevina izmišljenog kontinenta Westerosa. Peripetije i borbe tko je kada vladao nakon uništenja Kuće Targaryen i nestanka zmajeva, prikazane su u spomenutoj seriji “Game of Thrones”. No “House of the Dragon” se bavi vladanjem dinastije Targaryen i što je dovelo da pada i nestanka iste – manje više isto kao i u stvarnom svijetu: kraljevstva i civilizacije nestaju ili epidemijom nepoznate smrtonosne bolesti ili pokušajima novih osvajača, koji osvojiti mogu samo kada su kraljevstva trula – iznutra. Dakle, načeta međusobnim borbama za prevlast, tj. nasljedstva na prijestolje.
“House of the Dragon” se upravo bavi time – “građanskim” ratom za prevlast. No, serija ima i “tihi” podtekst koji jako promiče nejednakost spolova i patrijarhat. Jer ova povijest i Kraljevstvo Željeznog prijestolja je izmišljeno i to ne samo kao “neko kraljevstvo” da služi svrsi i narativu (jel, ipak mi tu imamo i zmajeve), dakle mogao je Martin osmisliti i matrijarhat, ali ovo je baš da bismo svjedočili kako jedna od krajnosti vodi u uništenje.
Za razliku od serije “Game of Thrones” u kojoj su zmajevi toliko rijetki da Daenerys Targaryen postaje ključni igrač kada joj se izlegu tri mala zmajčeka iz skoro okamenjenih jaja (naravno ti malci kasnije postanu ogromni), u “House of the Dragon” imamo zmajeva na pretek, i to svakojakih, velikih, srednjih, manjih. Oni koji se mogu jahati i onih koji su divlji i nema da im dođeš blizu niti kada si iz loze Targaryen (tu se uključuje i loza Velaryon jer obje potječu iz Stare Valirije, gdje je bilo obilje zmajeva), odnosno riskiraš da te zmaj ispeče kao ovcu na ražnju. Zaribano. Šalu na stranu, jer serija uopće nije ni humorna niti lagano vizualno štivo, ali je zato sjajan komad kinematografije i drame.
I još, ako niste gledali “Game of Thrones”, niti čitali knjige Georga R.R. Martina – nema veze – serija prikazuje događaje prethodno od spomenute serije, ali to vam je čak i dovoljan podatak, možete gledati samo ovu seriju (i da znate sve ovo što sam do sada napisala) i ništa vam neće nedostajati za gledanje.
Serija je odlična – stoga – krenite!
U sezoni 1 logično upoznajemo glavne igrače i situaciju koja će dovesti do “ustavne krize” i to čak vrlo brzo, u prvih par epizoda. Unijom (ne europskom – šala!) Sedam Kraljevstava vlada kralj Viserys I Targaryen (jako dobar i uvjerljiv Paddy Considine), koji je na vlast došao također nenasljednim putem. Dakle, možemo reći krizica je bila već prije njega za vrijeme vladanja Jaehaerysa I, njegovog djeda koji je ostao bez direktnog muškog potomka pa je, da prevenira krvoproliće, plemićima dao na biranje da izaberu od nekoliko potencijalnih pretendenata, a od kojih su najjači bili njegova vlastita kćer Rhaenys (izvrsna Eve Best) ili baš unuk Viserys.
Plemići, patrijarhalno, biraju Viserysa, koji ipak ispadne dobar, neratoborni kralj – po riječima njegovog iznimno ratobornog i opakog mlađeg brata Daemona, “kralj slabić”.
Daemon je jedna od ključnih figura serije, naročito u sezoni 2 i vrlo vjerojatno će biti u cijeloj trećoj. Glumi ga, nevjerojatno odlično Matt Smith, kojeg smo najviše upoznali u posve drugačijoj roli, kao mladog princa Philipa, supruga Elizabete II, u britanskoj seriji “The Crown” (“Kruna”). Cijele prve sezone Daemon radi kaos, brat Viserys ga voli, ali je itekako svjestan da mu ne treba dati blizu prijestolja, pa mu osmišljava kojekakve titule i zadatke samo da ga zanima s nečim dalje od vladanja. Daemon, međutim itekako baca oko na prijestolje, jer se smatra adekvatnim nasljednikom. Naime, Viserys usprkos čestim trudnoćama kraljice i dalje nema muškog nasljednika, umiru jedan za drugim. Jedino dijete mu je kćer Rhaenyra, nestašna tinejdžerica – u prvoj sezoni u liku odlične mlade glumice Milly Alcock (upravo je možete gledati u Cinestar kinima kao “Supergirl”), dok se do kraja prve sezone zamijene glumice i ulogu Rhaenyre preuzme sjajna Emmy D’Arcy (koja je sakupila čak dvije nominacije za Zlatni Globus). Kraljica umire na porođaju odmah na početku sezone, a umire i muška beba i posljednja nada za muškog nasljednika.
Poučen iskustvom djeda Jaehaerysa I, Viserys odlučuje ići preko svih zakona, običaja i očekivanja i proglašava Rhaenyru svojim nasljednikom, što je burno neprihvaćeno u kraljevstvu, ali plemići nemaju kud pa polože zakletvu Rhaenyri, iako bi svi radije vidjeli Daemona kao nasljednika (jer je muško naravno). Odnos između Daemona i Rhaenyre je osim obiteljski, stric-nećak, mnogo slojevitiji: istovremeno su oponenti, ali se potiho i seksualno privlače, a budući da je u dinastiji Targaryan običaj bio ženiti se u obitelji (incest naravno), sve su karte otvorene…
Sezona 1 uvodi još nekoliko važnih, ključnih likova serije: Rhaenyrinu najbolju prijateljicu Alicent Hightower, kćer desne ruke, savjetnika kralja Viserysa, Otta Hightowera, koji kalkulantski i bez pardona gurne mladu kćer starom kralju da mu bude rame za plakanje (i još štošta) nakon kraljičine smrti i očaja radi gubitka posljednjeg sina. Alicent je nježna, brižna i inteligentna i koliko god joj je mrsko što mora udovoljavati starom kralju, umjesto da se zajedno s Rhaenyrom zagledava u mlade vitezove, sluša oca i Viserys se u nju zaljubi. Kada savjetnici nukaju kralja da se ponovo oženi (nadajući se da će ipak dobiti muškog nasljednika i tako “riješiti” problem Rhaenyre, buduće kraljice), uvjereni da će uzeti ženu-priliku, na primjer malodobnu kćer snažne i bogate dinastije Velaryon, Viserys iznenadi sve i oženi se Alicent. Rhaenyra to naravno shvati kao izdaju, jer joj Alicent ni riječi nije rekla da posjećuje kralja.
I tada zapravo krene prava opaka borba i zapetljancija serije, jer osim sveprisutnog Daemona i plemića, Rhaenyra sada ima još i bivšu najbolju prijateljicu i njenog oca za protivnike, naročito nakon što Alicent rodi prvo jednog, pa drugog i na kraju trećeg sina i Rhaenyrino nasljeđe odmah postane upitno.
Glumački ansambl koji glumi u seriji je više nego vanredan: mladu Alicent, kao pomalo nesigurnu i nervoznu glumi Emily Carey koja je sjajno priredila ulogu za izvrsnu glumicu Oliviu Cooke kao stariju Alicent. Njenog oca Otta glumi raznovrstan i sjajan glumac Rhys Ifans. Ima tu još bezbroj bitnih likova, ali najvažniji dio Kraljestva koje sam samo usput spomenula je dinastija Velaryon i Gospodara Driftmarka, žestokog i snažnog, moćnog Lorda Corlysa Velaryona, velikog pomorskog ratnika koji je oženio “kraljicu koja je trebala biti” Jaehaerysevu kćer Rhaenys, jahačicu moćnog zmaja. Velaryon dinastija je u seriji, netipično za Martinove knjige, osmišljena kao tamnoputa radi raznolikosti rasa, ali i radi boljeg raspoznavanja likova, što se Martin složio, a za gledatelje se pokazalo kao pun pogodak radi lakšeg praćenja serije. Naime Targaryani su bjeloputi s bijelom kosom, kakvi su i Velaryoni iz knjige i kakva je i Rhaenys (Eve Best), ali su zato svi Velaryoni iz serije tamnoputi. Moćnog Corlysa, koji ima i nadimak Morska Zmija, glumi izvrstan Steve Toussaint.
Za spomenuti je i još dvoje likova koji se protežu u obje prve sezone, a to su njihova djeca: kćer Laena Velaryon čiju ruku je Viserys odbio i skoro se zaratio s najmoćnijim saveznikom i dijelom kraljestva, te sin Laenor Velaryon, koji je skriveni homoseksualac, ali se Rhaenyra na kraju udaje za njega samo da se spoji s moćnom kućom koja će učiniti sve da njeno nasljeđe bude ispoštovano. U tom smislu ima veliku podršku Rhaenys koja predobro zna kako je biti prezrena od plemića kao potencijalna kraljica zato što je žena.
Malo sam razvezla oko sadržaja, ali priča je toliko kompleksna da se nisam dotakla još iznimno bitnih dijelova, ali to vam ostavljam kao iznenađenje pri gledanju serije. Na primjer, kako Rhaenyra i Laenor na kraju imaju dva sina, a Laenor baš nije nešto plodan. I taj dio je veliki kamen spoticanja u seriji i razlog za kasniji rat. “Njihovi” sinovi imaju bitnu ulogu u sezoni 2.
U sezoni 2 se sve što se plelo u prvoj raspliće nemilosrdnom žestinom. Nakon smrti kralja Viseysa, prava nasljednica Rhaenyra nije nasljednica i kraljica već outcast, a Viserysevi sinovi s drugom ženom Alicent, kao rezultat njene kobne greške i pod pritiskom očevih spletkarenja domognu se trona umjesto Rhaenyre. Prvo stariji nezainteresirani Aegon II, a kasnije, uslijed nesreće i opaki i pakosni Aemond.
I u svemu ovome da se ne zaborave zmajevi: većina ključnih likova (dakle Targaryani i Velaryoni) su jahači zmajeva, što manjih, što velikih. Ali ne jašu svi, neki imaju veliku muku da ih neki zmaj prihvati ili uopće ne. Mala Laena koju kasnije oženi Daemon, primjerice osvoji najvećeg zmaja na kontinentu Vhegara, ali zmaj kasnije nesretnim slučajem promijeni jahača, i ne samo to, nego promijeni i Kuću što postane ključno “oružje” u međusobnom ratu.
Režiju odnosno vodstvo režije u prvoj sezoni potpisuje genije, nagrađivani redatelj još iz “Game of Thrones”, Miguel Sapochnik, ali i sva ostala ekipa koja se okupila oko “House of the Dragon” je vrh vrhova. Zmajevi su toliko realno napravljeni da je teško vjerovati da su CGI, a ne stvarne zvijeri. Kreator serije je (iako su prvo pitali kreatore “Game of Thrones” serije, što su oni odbili) Ryan J. Condal uz obilnu pomoć samog Georga R.R. Martina sve do sredine sezone 2 kada se njihov odnos ozbiljno narušio, a HBO je stao na Condalovu stranu. Ipak, angažman Condala i Sapochnika, te zadržavanja Condala se pokazalo kao pun pogodak, što je evidentno već sada na početku sezone tri i ove prve dvije epizode koje “ubijaju”.
I na kraju, još detalj koji će vam možda biti od koristi: oni koji ste gledali “Game of Thrones” i kojima je možda klanja, seksa i koječega bilo uistinu previše, mogu odahnuti. Ničega nema pretjerano, svega ima, ali je fino dozirano. Kreatori nisu išli na pridobivanje gledateljstva šokiranjima, nego dobrim scenarijem, idejom i sjajnim ansamblom. A ne zaboravimo, ovdje su zmajevi ipak glavni likovi iako djeluju kao sporedni.
Serija “House of the Dragon” trenutno se prikazuje na HBO, očekujemo 3. epizodu.
